Doručkujem i pakujem svoje stvari. Skoro će 11 sati, još nekoliko stotina puta sam provjerio da li je tu pasoš i da li sam nešto zaboravio. Ispred hotela nas čeka autobus, ljubazni vozači ubacuju naše kofere, dok se mi pozdravljamo sa domaćinima.
Krećemo put Antalije koja udaljena 75km od našeg hotela. S nama su krenula i dva vodiča Kontiki agencije.
Dok smo se vozili ka aerodromu obasjala su nas svjetla grada Antalija o kojoj smo saznali mnogo zanimljivih stvari. Restorani u Antaliji su mnogo jeftiniji nego u hotelskim kompleksima jer niskim cijena žele da privuku turiste da novac potroše kod njih. Minimalna plata u Antaliji je 400 eura, dok je prosječna plata oko 500 eura. Iznajmljivanje stanova je veoma povoljno i cijene se kreću oko 200 eura na mjesečnom nivou.
Vodiči su nam objasnili da su životni standard malo bolji u Turskoj nego kod nas iz razloga što su troškovi manji. Najveću platu u Turskoj imaju radnici zaposleni u državnoj službi.
Pojedini dijelovi Antalije svojom plavom bojom podsjećaju na gradiće na grčkim ostrvima. Grad Antalija ima u planu izgradnju metroa, a trenutnu saobraćajnu gužvu pokušava smanjiti pasarelama i podzemnim prolazima za pješake.
Kao veliki sportskih fan nisam propustio priliku da fotografišem novoizgrađeni stadion fudbalskog kluba Antalijaspor koji može da primi 35 000 ljudi. Ovaj klub nastupa u najvišem rangu turskog fudbala, a njegove boje trenutno brani Lukas Podolski, dok od bivših igrača treba pomenuti Samjuela Etoa.
Dolazimo na aerodrom u Antaliji, nema onih nekadašnjih gužvi tu su samo oni najhrabriji koji su se odvažili da spasu turizam i odluče posjetiti Tursku. Nekada je deset aviona dolazilo samo iz Rusije, ali se u Turskoj nadaju da će im nastavak sezone donijeti barem sličnu situaciju ove godine.
Na aerodromu nije bilo nikakvih epidemioloških kontrola osim obaveznog nošenja maske. Pola sata prije leta smo ušli u naš avion. Kada kažem naš mislim bukvalno NAŠ. Kontiki agencija je obezbjedila avion samo za predstavnike medija, pa je nas 11 bilo samo u avionu od 140 mjesta kompanije Air Serbia.
Doživljaj za nezaborav. Iako sam imao priliku da se 15 puta vozim avionom, nikada nisam imao priliku da u isto vrijeme mogu sjesti na skoro sva mjesta, da mogu slobodno šetati po avionu i spavati u njemu ispružen svom svojom dužinom. Osim zabilježenog kadra iznad Istanbula ostatak leta sam proveo u ležećem položaju.
U Beograd smo stigli u 17h po srednjoevropskom vremenu. Za samo deset minuta smo se našli ispred aerodroma, prošli smo bez ikakvih problema, osim redovne pasoške kontrole više nikakvih zaustavljanja nismo imali.
Ulaskom u kombi koji nas je čekao na aerodromu i odvezao u Banjaluku iza nas smo ostavili uspomene najljepšeg ljetovanja, plavetnilo Meditarana, pjeskovite plaže Turske obale, koktele, zalaske i izlaske sunca i sve ono čime biste mogli reći ovo je bilo idealno ljetovanje.
U Banjaluku smo stigli u ponoć, kazaljke su se poklopili i označile povratak na staro i nadu da će ovo ljetovanje ponoviti, a nije nemoguće, jer tu su stalno nove ponude Kontiki agencije, a nova grupa turista odlazi već sutra.
Prethodni tekstovi
5.Straha nema , samo mora i odmora
