Zaludjela je milione, a ključ je u samo jednoj namirnici
Obećavala je pet kilograma manje u 10 dana
Osamdesete su bile desetljeće aerobika, opsesije mršavošću i dijeta koje su obećavale nevjerojatne rezultate u rekordnom roku. Mnoge od njih nisu imale ozbiljnu znanstvenu podlogu, ali to ih nije spriječilo da postanu globalni fenomeni, prodaju milijune knjiga i godinama oblikuju način na koji ljudi razmišljaju o hrani i mršavljenju.
Jedna od najpoznatijih bila je takozvana grejp-dijeta. Iako je najveću popularnost doživjela tijekom 1980-ih, njezini korijeni sežu još u tridesete godine prošlog stoljeća. Ideja je bila jednostavna, lako pamtljiva i upravo zato privlačna: grejp navodno sadrži enzime koji “sagorijevaju masnoće”, pa ga treba jesti uz gotovo svaki obrok kako bi se ubrzalo mršavljenje.
Nutricionistica Jessica Cording, autorica knjige “The Little Book of Game-Changers”, prisjetila se da je čak i njezina majka svojevremeno držala tu dijetu. Grejp je zahvaljujući tom trendu od relativno zanemarene namirnice postao gotovo simbol dijetalne kulture.
Pravila su se razlikovala od verzije do verzije, ali osnovni obrazac uglavnom je bio isti: vrlo malo kalorija, malo ugljikohidrata, puno proteina i grejp za doručak, ručak i večeru. Ako svježi grejp nije bio dostupan, dopuštao se sok od grejpa. Tipičan doručak često je uključivao pola grejpa i kuhana jaja, dok su se tijekom dana kombinirali grejp, meso i kava.
Neke verzije dijete dopuštale su svega oko 800 kalorija dnevno, a obećanja su bila vrlo primamljiva: bilo je tvrdnji da je moguće izgubiti i oko četiri ili pet kilograma u samo deset dana.
Kombinacija jednostavnih pravila i brzog rezultata bila ključ njezine popularnosti
– Takve dijete lako se razumiju, zahtijevaju malo različitih namirnica i obećavaju brze rezultate”, objašnjava dijetetičarka Sandra Zhang iz Centra za kliničku prehranu Tufts Medical Centera u Bostonu.Uz to, sve potrebno moglo se kupiti u običnoj trgovini, pa nije bilo potrebe za posebnim proizvodima ili kompliciranim planiranjem. Ono što je dodatno motiviralo ljude bio je brz početni pad kilograma. Problem je u tome što to nije značio stvarni gubitak masnog tkiva.
– Kao i kod mnogih drugih popularnih dijeta tog razdoblja, ljudi su brzo gubili na težini, ali velik dio toga bila je voda. Ipak, taj rezultat stvara osjećaj da radite nešto drastično i da to djeluje – objasnila je nutricionistica Cording.
Grejp sam po sebi, naravno, nije problematična namirnica. Štoviše, može biti dio zdrave i uravnotežene prehrane, a neka istraživanja sugerirala su da njegova konzumacija može imati određenu ulogu u regulaciji tjelesne mase.
U jednom starijem istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Medicinal Food, osobe s debljinom koje su jele svježi grejp tri puta dnevno tijekom 12 tjedana izgubile su prosječno oko 1,6 kilograma, dok je kontrolna skupina koja je dobivala placebo izgubila znatno manje.
No jedno je pojesti grejp kao dio normalne prehrane, a sasvim drugo izgraditi gotovo cijelu dijetu oko jedne namirnice.
– Ta je dijeta bila izrazito niskokalorična i vrlo restriktivna, Bilo je vrlo teško zadovoljiti potrebe organizma za vitaminima i mineralima – kaže Cording.
Drugim riječima, kilogrami su možda padali, ali prehrana nije bila nutritivno uravnotežena niti održiva na duži rok.
Nije održiva
Dijetetičarka Sonya Angelone, bivša glasnogovornica američke Akademije za prehranu i dijetetiku, naglašava da popularne dijete iz osamdesetih općenito nisu bile dobar izbor ni za zdravlje ni za dugoročno održavanje tjelesne mase. Neke su uključivale zdrave namirnice, poput voća ili povrća, ali način na koji su bile strukturirane često je bio pretjerano restriktivan.
Kod grejpa postoji još jedan važan razlog za oprez koji nema nikakve veze s mršavljenjem.
Grejp i sok od grejpa mogu utjecati na djelovanje određenih lijekova.
Američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) upozorava da grejp može stupiti u interakciju s nekim statinima za snižavanje kolesterola, pojedinim lijekovima za povišeni krvni tlak, lijekovima protiv anksioznosti, kortikosteroidima i određenim antihistaminicima. Zbog toga osobe koje uzimaju terapiju trebaju provjeriti sa svojim liječnikom ili ljekarnikom smiju li redovito konzumirati grejp.
S vremenom je i jedna od temeljnih tvrdnji na kojoj je cijela dijeta počivala pala u vodu. Ideja da grejp sadrži posebne enzime koji izravno “sagorijevaju masnoću” nije potvrđena.
Pojavio se i jedan neočekivan problem: zbog velike količine kiselog voća koju su sljedbenici svakodnevno konzumirali, neki su imali poteškoća sa zubima.
No glavni razlog zbog kojeg je grejp-dijeta naposljetku nestala iz fokusa nije to što je grejp odjednom postao nepopularan. Nestala je jer je nutricionistička znanost napredovala, a sve je jasnije postalo da ekstremno restriktivne dijete koje obećavaju vrlo brzo mršavljenje uglavnom nisu održive.
