22. Januara 2023.

Glava u Švajcarskoj, noge u Francuskoj – kako se spava u hotelu na granici

Jedna od soba koju u hotelu Arbez nazivaju dvonacionalnom, i koju otvara klasični metalni ključ, nosi broj devet. Do hotela u zaseoku D Kjur, vodi krivudav put, a nalazi se na vrhu guste šumovite planine Jura, koje razdvaja Francusku i Švajcarsku.

Zahvaljujući malo poznatom međunarodnom sporazumu iz sredine 19. veka, garantovano je jedinstveno hotelsko iskustvo.

Izgrađen u rustičnom stilu koji je inače rasprostranjen u ovom delu Evrope, mali hotel u porodičnom vlasništvu Arbez Franco-Suisse – koji se naziva i L Arbezi – poseban je po tome što se nalazi na velikoj visini i na međunarodoj granici.

Neobična pozicija je nenamerna posledica sporazuma iz 1862. godine, kojim su se Francuska i Švajcarska dogovorile o maloj razmeni teritorija, kako bi se omogućila puna francuska kontrola nad obližnjim strateškim putem.

Ugovorom je predviđeno da sve zgrade duž granice ostanu na mestu, što je okolnost koju je lokalni preduzetnik koristio da otvori radnju i bar, kako bi iskoristio prednosti prekogranične trgovine. Izgradnja hotela je usledila 1921.

Međunarodna granica deli restoran i nekoliko soba

Rezultat je da je otprilike polovina hotela u Francuskoj, a druga polovina u Švajcarskoj, sa međunarodnom granicom koja deli restoran i nekoliko soba.

Ima i dvonacionalnih soba, sa „nevidljivom međunarodnom podelom” koja prolazi kroz kupatilo i krevet. To znači da gosti spavaju glavom u Švajcarskoj, a nogama u Francuskoj.

Od svetskih sukoba, pa do nedavne pandemije koronavirusa, jedinstvena pozicija hotela bila je neprestani izvor čudnih situacija i priča.

Aleksandar Pejron, menadžer hotela koji generacijama vodi njegova porodica, kaže da ima primera gde je cela soba u Švajcarskoj, dok je zid – francuski.

Tako na primer, reprodukcija čuvene slike Pola Sezana Igrači karata okačena je tačno na mestu gde prolazi granica.

Ponuda utočišta u Drugom svetskom ratu, kao u seriji ‘Alo,'alo

Pravni okvir nije prosta stvar kada je recimo u pitanju – izbor hrane.

Ako sedite na francuskoj strani restorana, jednu vrstu lokalnog švajcarskog sira nećete moći da se prenesete na francusku stranu zbog strogih evropskih propisa koji se odnose na nepasterizovane mlečne proizvode. Isto se, obrnuto, dešava i sa nekim francuskim specijalitetima, kao što je Saucisse de Morteay, vrsta kobasica čija distribucija nije dozvoljena u Švajcarskoj.

Lakše je kada je u pitanju plaćanje računa, jer se prihvataju i evri i švajcarski franci. Takođe, hotel ima dva telefonska broja, po jedan za svaku državu, a sobe imaju dve vrste utičnica, jer Francuska i Švajcarska koriste različite standarde u tom pogledu. Porez se plaća obema državama, po specifičnoj formuli u dogovoru sa poreskim organima obe zemlje.

Kada se Švajcarska pridružila šengenskoj zoni slobodnog kretanja 2008. godine, to je učinilo stvari malo jednostavnijim, ali u stvarnosti ima malo praktičnog uticaja na svakodnevno funkcionisanje hotela.

Hotel generacijama vodi porodica Pejron

Posebno dramatičan primer ovoga desio se tokom Drugog svetskog rata, kaže Pejron.

Nemci su okupirali francusku polovinu hotela, ali pošto je stepenište koje vodi do soba delimično bilo na teritoriji Švajcarske, gornji spratovi su im ostali nedostupni, što ih je činilo relativno sigurnim utočištem za izbeglice i savezničke pilote u bekstvu.

U situaciji koja podseća na klasičnu britansku humorističku seriju iz 1980-ih ‘Alo,'alo, u prilikama kada su Nemci jeli ili pili u baru, vlasnici hotela su uspeli da pomognu begunceima da se ušunjaju na bezbedno mesto zahvaujući neutralnosti Švajcarske.

To nije bio poslednji put da je hotel bio umešan u međunarodnu geopolitiku. Početkom 1960-ih, hotel je takođe bio mesto tajnih pregovora koji su doveli do sticanja nezavisnosti Alžira od Francuske 1962.

U strahu od zarobljavanja, alžirski pregovarači nisu hteli da kroče na francusko tlo, dok su francuske vlasti želele da pregovore vode diskretno unutar svojih granica. Privatna soba u hotelu ponudila je idealno rešenje.

Ima primera gde je cela soba u Švajcarskoj, dok je zid – francuski

Neobičan status hotela su povremeno koristili i ljudi sa manje dobronamernim namerama.

Početkom 2002. godine, nedugo posle 11. septembra, Pejron kaže da su hotel posetili agenti neotkrivene bezbednosne službe kako bi istražili mogućnost da je operativac Al Kaide iskoristio svoj boravak da neotkriveno pređe granicu.

Nedavno, sa izbijanjem pandemije koronavirusa hotel je, kao i cela turistička industrija, bio jako pogođen krizom, iako je uspeo da ostane otvoren neko vreme, kako bi obezbedio smeštaj za sanitarno osoblje.

Menadžeri hotela su, međutim, morali da se pozabave i složenošću dva različita i stalno evoluirajuća ograničenja okom pandemije, obično se opredeljujući za primenu strožih pravila.

Usko otvoreno dvorište hotela služi kao „kanal” između francuske i švajcarske strane zgrade. Tu se nalazi jedna od najstarijih obeleživača ove granice: kameni iz 1863. godine.

Na jednoj strani stoji orao drugog francuskog carstva, a na drugoj strani je jednostavno napisano „Vo”.

„Kanton Vo je jedan od sastavnih delova Švajcarske Konfederacije, ali ne zaboravimo da se sa druge strane ovog obeležja nalazi i svojevrsna konfederacija, Evropska unija”, kaže Pejron.

Izvor: RTS

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare