Takve napore s ciljem zaštite fizičkog i mentalnog zdravlja mladih ljudi treba pohvaliti, ali u njih treba uključiti i prikaz silovanja, piše psiholog Lisa Damour za The New York Times.
“Grafičke prikaze seksualnog napastovanja danas je iznenađujuće lako pronaći u popularnim serijama. ‘Igra prijestola’ namijenjena je odraslima, ali gledaju je i mnogi tinejdžeri, a najveću pažnju privukle su scene silovanja. Roditelji bi se mogli iznenaditi kad saznaju da je seksualno zlostavljanje takođe dio serija namijenjenih adolescentima poput nedavno objavljene ‘Euforije’ i već spomenute ‘13 razloga zašto'”, ističe Damour.
Istraživanja su potvrdila da mladu publiku treba zaštititi od izmišljenih prikaza pušenja i samoubistava, ali štetu činu i scene silovanja.
“Za početak, postoji rizik od intenzivnih, trajnih psiholoških problema. Gledanje uznemirujućeg sadržaja, čak i ako je dramatizovan, može vas proganjati godinama”, dodaje psihologinja i ističe podatak iz jednog istraživanja koje je otkrilo da je više od četvrtine studenata uznemireno zbog uznemirujućih scena u filmu ili seriji koje su gledali, u prosjeku, s 14 godina.
Zaista, puno je moćnije vidjeti neki događaj nego o njemu čitati ili čuti od nekoga.
“Slike su zaista snažne. Znati za neka djela poput silovanja i vidjeti ih, dvije su različite stvari”, napominje Jill Murphy, glavna urednica neprofitne grupe Common Sense Media, koja ocjenjuje i pregledava medijski sadržaj namijenjen djeci i tinejdžerima.
Samo gledanje seksualnog nasilja je vrlo traumatično
Karyn Riddle, profesorica u Školi novinarstva i masovne komunikacije pri Univerzitetu Wisconsin-Madison, istražuje učinke gledanja nasilnog sadržaja na djecu i adolescente.
“Gledanje seksualnog nasilja moglo bi biti vrlo traumatično i taj strah bi vas mogao slijediti godinama”, tvrdi Riddle.
Ako sumnjate da je vaš tinejdžer već naišao na scenu silovanja gledajući televiziju, vrijeme je da s njim pokušate razgovarati, savjetuju stručnjaci.
“Razgovor možete započeti činjenicom da prikazi seksualnog nasilja nisu dio redovnog programa. Kad je prvi put emitovana serija ‘13 razloga zašto’, s grupom 14-godišnjih djevojčica sam razgovarala o scenama seksualnog napada u školi u kojoj držim savjetovanja. ‘Znate, nikad nismo pokazali silovanje na televiziji’, rekla sam, a na to mi je jedna djevojka odgovorila: ‘Dobro. Jer to je bilo nešto najviše uznemirujuće što sam ikad vidjela.’ Takođe, možete podsjetiti djecu da takav sadržaj mogu izbjegavati, baš kao što se mnogi klone horor filmova. Ipak, pojasnite djetetu da mu možete pomoći razgovorom ako je ipak vidjelo nešto što nije željelo”, savjetuje Damour.
Postoji još jedan problem kod prikaza seksualnog nasilja djeci i tinejdžerima. Takve izmišljene scene mogu oblikovati način na koji gledaoci na taj čin gledaju u stvarnom svijetu. Čak je i jedno istraživanje otkrilo da samo jedan dramatizovani seksualni napad utiče na stavove i sklonosti.
U dva različita eksperimenta studenti koji su gledali film koji uključuje scenu silovanja su upoređivani s vršnjacima koji su gledali nasilan sadržaj, ali ne seksualno.
Prema rezultatima, mladići, ne i mlade žene, koji su gledali prizore silovanja u filmovima, uključujući istospolni napad u “Izbavljenju”, kasnije nisu toliko lako osuđivali nasilje nad ženama, a i više ih je privlačila seksualna agresija nego one koji nisu svjedočili takvim filmskim scenama.
“Čak i ako je cilj prikazati da je silovanje traumatizujući i destruktivan čin, to neće uvijek biti rezultat koji će se polučiti. Iako će većina vidjeti da je to pravi horor, postoji mali postotak mladih gledalaca koje će to seksualno uzbuditi. S druge strane, znamo da je seksualno uzbuđenje uzrokovano nasiljem jedan od glavnih prediktora stvarne agresije na žene”, smatra profesor psihologije i komunikologije na U.C.L.A.-u Neil Malamuth.
Istraživanje sprovedeno nad muškarcima na preddiplomskim studijima otkrilo je da opetovana izloženost filmovima sa seksualnim nasiljem dovodi do smanjene zabrinutosti za žrtve seksualnog napada i povećano prihvatanje ponižavajućih prikaza žena.
“Problem sa scenama silovanja isti je kao i onaj s pornografijom. Ljudi ponekad otkriju da su zainteresovani za stvari za koje znaju da nisu u redu, ali počinju ih gledati kao nešto što se jednostavno događa”, dodaje Damour.
Producenti moraju biti svjesni rizika kojem izlažu mlade kada im serviraju scene silovanja
Stručnjaci smatraju i da upozorenja o dobnoj granici na početku serije ili filma ne mogu puno pomoći. Naime, iako takva upozorenja mogu umanjiti iznenađenje nasilnim scenama, ne sprječavaju njihov psihološki uticaj niti odbijaju ranjive gledaoce od njih.
Do danas su se sprovodila istraživanja o takvim porukama upozorenja među odraslim gledaocima, ali ne i među djecom. No Damour tvrdi da je malo vjerovatno da će upozorenje da sadržaj nije namijenjen mlađima od 16 ili 18 godina zaštititi adolescente.
“Tinejdžeri još uvijek razvijaju sposobnost dobrog prosuđivanja i često su uvučeni u rizike. Neki uživaju ispitivati granice, ali niti jedan ne voli biti manipulisan odraslima. A tu slijedi jedna dobra vijest, a to je da je jedno istraživanje otkrilo da su adolescenti, kad postanu svjesni marketinških trikova, kritičniji potrošači”, kaže Damour.
Nema razmišljanja da odrasli trebaju razgovarati s tinejdžerima o fizičkoj intimnosti i seksualnoj etici i to na promišljen način prikladan dobi.
“Tinejdžeri pokušavaju razumjeti seks pomoću onoga što im je dostupno. Prema tome, sva briga za adolescente pada na one koji se o njima brinu i one koje kreiraju sadržaj za masovnu zabavu. Producenti serija i filmova moraju postati svjesni rizika kojima izlažu tinejdžere kada im serviraju scene silovanja. Vjerujem u kreativnu slobodu, ali kad se bavite mladom publikom, morate biti odgovorni”, zaključuje Murphy.
