Upravo je zbog toga moguće da su geni, uključeni u imuni odgovor, mnogo aktivniji kod žena nego muškaraca iz jednostavnog razloga – žene imaju “duplu dozu protekcije” protiv virusa korona. Žene, dakle, imaju dvostruko više gena, a oni onda stvaraju mnogo više proteina uključenih u imuni odgovor protiv virusa nego što je to kod muškaraca, objašnjava u razgovoru za Blic ovaj čuveni hrvatski naučnik.
Cijela planeta raspravlja o virusu korona. Šta doprinosi tako brzom širenju virusa?
–SARS-CoV-2 virus, uzročnik Covid-19 pandemije, izuzetno je infektivan. I to je ono što nas naučnike najviše brine. Kao što je već poznato, znatan procenat zaraženih ljudi (oko 80 odsto) pokazuje blage simptome bolesti, dok će 20 odsto njih morati da bude hospitalizovano, a od tih 20 osto, njih pet spada u visoko rizične pacijente koji će moći da prežive samo pomoću respiratora. Podaci koji su objavljeni krajem prošle nedelje ukazuju da od gorenavedenih 80 odsto ljudi sa blagim simptomima, njih najmanje 25 odsto su potpuno asimptomatični. A asimptomatični nosioci virusa mogu zaraziti drugu osobu jednako uspešno kao i osoba koja je priključena na respirator. Upravo ta činjenica što veliki broj zaraženih ima blage simptome je i razlog zašto je virus korona toliko opasan – u periodu kada je asimptomatična osoba zaražena ili ima tek blage simptome, ona ga može preneti na stotine drugih ljudi.
Zbog čega je toliko važna socijalna distanca u ovom momentu?
–Socijalna, odnosno fizička distanca je u ovom trenutku naše jedino oružje. Želio bih da vam dam nekoliko važnih statističkih podataka o širenju ovog virusa, pa će svima odmah biti jasno zašto je distanca toliko važna. Sa epidemiološkog stanovišta, za svako širenje infektivne bolesti moguće je izračunati takozvani reprodukcijski broj virusa koji se stručno zove RO – taj parametar određuje koliko osoba će u prosjeku biti zaraženo virusom. RO za virus gripa iznosi 1,3, što znači da jedna osoba koja ima grip zaraziće 1,3 osobe. U slučaju SARS-CoV-2 virusa, taj RO je izuzetno visok – oko tri.
Dakle, osoba zaražena koronom prenijeće virus na tri osobe, a one će virus eksponencijalno širiti dalje, što će dovesti do toga da će za mjesec dana već biti zaraženo 406 osoba, a sve to zbog prve, inicijalno zaražene osobe. U slučaju da dotična osoba odluči da se fizički distancira, 50 odsto više nego u slučaju da nije promenila svoj stil života, za 30 dana će biti zaraženo 15 osoba, dakle 27 puta manje nego u slučaju da nije ništa preduzela. A u slučaju da se izoluje, 75 odsto više nego inače, za 30 dana će biti zaražene samo 2,5 osoba, dakle 162 puta manje nego u slučaju da je nastavila da živi normalnim načinom života.
Određeni broj naučnika širom svijeta ističe da imuni sistem muškarca ne može da pokrene neophodan odgovor kada se inicijalno suoči sa virusom. Šta to tačno podrazumjeva?
–Da, statistički podaci iz Kine, Francuske, Njemačke, Irana, Italije, Južne Koreje i Španije nam jasno ukazuju da su muškarci više podložni infekcijama SARS-CoV-2 virusom i da češće umiru od njega nego žene. Primjera radi, u Italiji, 71 odsto umrlih od Covid-19 su muškarci, dok je u Španiji od virusa korona umrlo duplo više muškaraca nego žena. Iskreno, niko još tačno ne zna zašto je to tako.
Jedan od razloga je sigurno faktor ponašanja, a odnosi se prvenstveno na pušenje cigareta. Primjera radi, u Kini 50 odsto svih muškaraca puši, dok je to slučaj tek sa dva odsto svih žena, a dobro je poznato da osobe sa plućnim problemima spadaju u rizičnu grupu koja najčešće završi na respiratorima. Brojne studije su pokazale da muškarci rjeđe peru ruke od žena, a znamo da je jedan od glavnih puteva kojim se ovaj virus širi upravo preko prljavih ruku. I na kraju, osobe koje imaju povišen krvni pritisak spadaju u rizičnu grupu – podaci iz Kine, Italije i Španije jasno ukazuju da muškarci boluju od povišenog pritiska mnogo češće nego žene.
Koju ulogu ovde ima imuni sistem kod muškarca i hormoni kod žena?
–Nažalost, nemamo još dovoljno podataka ispitanih na velikom uzorku muškaraca da bismo mogli dati bilo kakve pouzdane zaključke. Prethodna naučna istraživanja su pokazala da je imuni sistem kod muškaraca manje aktivan u odgovoru na infekcije, poput hepatitisa C i HIV virusa, nego što je to kod žena. Takođe, nedavna istraživanja na miševima koji su bili inficirani virusom korona su pokazala da su mužjaci miševa imali slabiji imuni odgovor na SARS-CoV-2 infekcije nego ženke. Hormoni definitivno imaju ulogu kod SARS-CoV-2 infekcija jer je naučno dokazano da estrogen povećava antiviralni odgovor imunološkog sistema. Takođe, tome u prilog ide činjenica da se mnogi geni koji regulišu imuni sistem nalaze na X hromozomu, a kao što je poznato, žene imaju dva X hromozoma, dok je prioda muškarcima uskratila jedan. Zbog toga je moguće da su geni uključeni u imuni odgovor puno aktivniji kod žena nego kod muškaraca iz jednostavnog razloga jer žene imaju “duplu dozu protekcije” protiv Covid-19. Dakle, imaju dvostruko više gena, a oni onda stvaraju mnogo više proteina uključenih u imuni odgovor protiv virusa nego što je to kod muškaraca. No, moram napomenuti da ćemo moći sa sigurnošću da tvrdimo da su ženski hormoni zaslužni za manju smrtnost žena od virusa korona tek kada budemo imali više podataka.
Svakodnevno čitamo o mogućim vakcinama, kao i pokušajima da se lijek “proizvede”. Šta koči u cijeloj priči?
–Koči nas vrijeme jer smo pod neviđenim pritiskom. Svima nama mora biti jasno da povratka u normalan život, kakav smo imali krajem februara ove godine, neće biti dok ne pronađemo ili lijek ili vakcinu. U ovom trenutku, gotovo 80 farmaceutskih kompanija i akademskih institucija pokušava da stvori vakcinu, a od tih 80, njih pet već testira svoje vakcine na ljudima. Neke od ovih vakcina su utemeljene na staromodnim pristupima, gdje se imunizacija postiže upotrebom živih, oslabljenih oblika virusa ili pojedinih virusnih komponenti koje su aktivirane toplotom ili hemikalijama. Drugim riječima, te kompanije koriste inaktivirani SARS-CoV-2 virus kako bi uzrokovale imuni odgovor u ljudima na taj način što će naše telo tada početi da proizvodi antitela protiv virusa. Međutim, takav tradicionalan pristup stvaranju vakcine ima nekoliko nedostataka. Na primjer, može lako da se dogodi da se i takav inaktivirani oblik virusa razmnožava u osobama koje su dobile takav tip vakcine, a to može potencijalno povratiti znatan dio virulencije samog virusa i na taj način uzrokovati bolest kod te osobe.
Kada ćemo znati da li je proizvedena vakcina djelotvorna?
–Uspješno izvedena klinička ispitivanja jedini su parametar koji će odrediti hoće li potencijalni lijek ili vakcina protiv Covid-19 biti djelotvorna. Ova ispitivanja se obično odvijaju u tri različite faze. Prva faza kliničkih istraživanja uključuje nekoliko desetina zdravih dobrovoljaca koji testiraju vakcinu i prate njene štetne učinke. Kliničko ispitivanje faze dva uključuje nekoliko stotina ljudi, obično u dijelu svijeta zahvaćenom bolešću. Konačno, kliničko ispitivanje faze tri čini isto, ali kod nekoliko hiljada ljudi. Jednom kada vakcina prođe sve tri faze kliničkih ispitivanja, regulatorna tijela države u kojoj su testovi rađeni moraju je odobriti, a kako bi se omogućila masovna proizvodnja. Nakon ovoga, međutim, pojaviće se veliki problem – kako tu vakcinu proizvesti u dovoljnim količinama za potrebe cijelog svijeta. Dakle, pitanje od milion dolara je kako će svaka zemlja osigurati da će biti dovoljno cjepiva za sve? Mislim da je sada jasno da će proći najmanje 12 do 18 mjeseci dok ne dobijemo odgovore na sva ta pitanja.
Radite na dijagnostičkom testu za detekciju antitijela. Zašto su važni ti krvni dijagnostički testovi?
–Kada bilo koji virus, kao što je i SARS-CoV-2, uđe u naš organizam, naš imunološki sistem se aktivira i počinje da stvara antitijela iz takozvane IgM podgrupe. Ta IgM antitela se vežu na proteine koji se nalaze na površini virusa, te na taj način markiraju virus za uništenje putem makrofaga, specijalne grupe bijelih krvnih stanica. Nekoliko dana kasnije, naš imunološki sistem počinje da stvara drugi tip antitijela pod imenom IgG, koji onda nastavljaju borbu protiv virusa. Razlog tome je što IgM antitela žive kratko u našem krvotoku, oko četiri nedjelje, dok su IgG antitela dugovječnija. Ona ostaju u našem tijelu mnogo godina nakon infekcije virusom, a vrlo često i zauvijek. Otkrivanje gorenavedenih antitijela veoma je značajno kod pandemije.
Naime, zbog toga što smo sada najmanje 12 do 18 mjeseci udaljeni od lijeka ili vakcine, vrlo je bitno znati koji je deo populacije u određenoj zemlji već bio u kontaktu sa virusom, a to ćemo moći da utvrdimo gorenavedenim krvnim testovima koji će nam dati do znanja koje osobe se mogu vratiti na posao bez rizika da zaraze druge osobe. To je naročito važno u slučaju doktora i ostalog medicinskog osoblja koje je uključeno u njegu tek zaraženog stanovništva. Na duge staze, ovi testovi će nam pomoći da saznamo koliko se zapravo virus raširio po stanovništvu neke države te hoće li se zbog toga moći stvoriti kolektivni imunitet, a to je tačka kod koje više ne postoji dovoljan broj individua u društvu da bi se virus mogao dalje širiti eksponencijalnim načinom. Kada dođe do toga, onda se bez problema mogu ukinuti mjere socijalnog distanciranja.
Srpskainfo
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
