Jednostavno, mijenjaju se zajedno
To je kao da uvijek imaš novu ljubav, ali s istom osobom
Jedna od najčešćih zabluda o ljubavi je da veza traje jer se ljudi u njoj ne mijenjaju. U stvarnosti, istina je suprotna, jer niko ne ostaje isti. Iako godine, susreti, uspjesi, razočaranja, pa čak i neuspjesi mijenjaju način na koji vidimo svijet, u nekim vezama to ne dovodi do sukoba i raskida. Drugim riječima, dugotrajna veza nije priča o dvoje ljudi koji su se jednom zauvijek pronašli, već o dvoje ljudi koji nastavljaju da se pronalaze dok se mijenjaju. Jedan od najvećih paradoksa ljubavi je to što tražimo nekoga s kim možemo izgraditi nešto trajno, ali zaboravljamo da vrijeme, po svojoj prirodi, mijenja sve: tijela, želje, strahove, prioritete.
Ista osoba? Da, ali osoba koja se razvija.
Riccardo Vedovato, antropolog i autor knjige “Ta čudna ljudska bića”, ističe da su ljudi bića u stalnom promjenjivom stanju. – Antropologija nas uči da osoba nikada ne postoji sama, kao zatvorena i konačna jezgra. Oblikuje se u odnosima, životnim tranzicijama i društvenim kontekstima. Antropologinja Marilyn Strathern skovala je termin “dividualnost” kako bi ukazala na to da nikada nismo uvijek ista osoba, već različiti ljudi u svakom kontekstu u kojem se nađemo. Mi smo jedna osoba na poslu, druga s prijateljima, jedna s partnerom, treća sa strancem s kojim prvi put razgovaramo. Svi različiti ljudi okupljeni u istom tijelu. Ljudi koji se mijenjaju ovisno o svijetu oko nas. Dakle, ako se ponekad osjećate “fragmentirano”, ne brinite, to je sav život – kaže Vedovato.
Kako se promijeniti, a da ne nestaneš
Možda je ovo najteža stvar za prihvatiti kada veza traje godinama. Zaljubite se u bezbrižnog mladića, a zatim se nađete u braku sa zauzetim muškarcem. Ili se zaljubite u slobodnu i nepredvidivu ženu koja, nakon porođaja, bolesti ili gubitka, gleda na svijet potpuno drugačijim očima. Svaka životna faza zahtijeva novi susret. A ljubav znači prihvatanje susreta s istom osobom više puta.
– Ovaj proces može biti uzbudljiv, ali i zastrašujući. Fascinantno je što nas druga osoba nastavlja iznenađivati, ali je i dezorijentirajuće jer svaka promjena donosi mali gubitak, odnosno gubimo verziju drugog na koju smo navikli. Međutim, dezorijentacija nije znak da ljubav završava, vrlo često je to lakmus test da je veza živa i zdrava, a ne fosilizirana. Nije promjena ono što prijeti paru. Ako išta jeste prijetnja, onda je to pretvaranje da se ništa neće promijeniti – objašnjava Vedovato. Naravno, dodaje, postoje transformacije koje ostavljaju duboke tragove, postoje one koje su vidljive i one koje nisu. Na primjer, postati roditelj redefinira vrijeme, tijelo, prioritete i ravnotežu. Ali čak i ne postati roditelj može imati dubok utjecaj na način na koji svaka osoba gradi vlastiti identitet.
Radoznalost održava par na životu
Meta-analize pokazuju da zadovoljstvo parova ima tendenciju opadanja tokom prelaska na roditeljstvo, barem u prve dvije godine, a znamo i da na ovu fazu utiču značajne nejednakosti u brizi o drugima i mentalno opterećenje. Osim toga, čak i nedostatak roditeljstva može ostaviti snažne ožiljke, posebno zato što se u mnogim društvima još uvijek tumači kao anomalija, nedostatak ili problem koji treba opravdati. Parovi koji se snalaze u ovim tranzicijama, a da se ne izgube zajedno, izgleda da posjeduju rijetku kvalitetu: znatiželju. Nikada ne uzimaju zdravo za gotovo da osobu pored sebe poznaju do kraja. Nastavljaju postavljati pitanja, slušati, dopuštati sebi da budu iznenađeni.
Želite li ponovo otkriti istu osobu?
Znatiželja je fundamentalna ljudska osobina, ali je ne bih smatrao urođenim darom koji ili postoji ili ne postoji. Ako osoba nije prirodno znatiželjna, i dalje može njegovati disciplinu pažnje: postavljanje manje automatskih pitanja, dopuštanje drugoj osobi pravo da se razlikuje od naše slike o njoj, traženje zajedničkih iskustava koja proširuju naš osjećaj “nas”. Intimnost se oživljava kada veza prestane biti isključivo repetitivna i ostavi vrata otvorena za otkrića. Međutim, bilo bi pogrešno misliti da sretna veza mora napredovati isključivo na stalnim revolucijama. Navike također imaju svoju vrijednost. Zajednički rituali predstavljaju utjehu i sigurnost, samo je važno da ih ne pretvorimo u zatvor – upozorava antropolog.
Navike također mogu ojačati odnose
– Par ne napreduje samo na istraživanju i znatiželji, napreduje na ritualima, navikama, zajedničkim uspomenama i povjerenju. Ono što šteti vezi nije smirenost, već rigidnost: nemogućnost ponovnog pregovaranja o potrebama, prilagođavanja očekivanja kada se život promijeni. Tvrdoća, tišina ili odbijanje učenja, to je ono što vezu osuđuje na propast. Možda prava tajna trajnih veza leži u prihvatanju činjenice da će se ta osoba nastaviti transformirati. I da ćemo i mi činiti isto. Neke promjene će nas uzbuditi, druge će nas natjerati da se oprostimo od verzije drugog kojeg smo voljeli – kaže Vedovato.
Proširite svoju predstavu o intimnosti
Moramo naučiti tugovati za malim gubicima, a da to ne pretvorimo u znak neuspjeha veze.
– Osjećat ćete se bolje kada prestanete mjeriti sadašnjost mjerom nepovratne prošlosti. To ne znači da trebate poricati gubitak karakteristike koju ste voljeli, već da trebate proširiti definiciju intimnosti, razviti novi način postojanja kao par i osloboditi se romantiziranih duhova koji se često odnose samo na određeni i ograničeni period u životu veze koji se tada shvata kao jedino što je bilo dobro. Možda ljubav nije obećanje da ćete uvijek ostati isti. To je imati hrabrosti reći drugome: promijeni se i postani ono što trebaš biti. Pokušat ću te ponovo upoznati. I, ako uspijemo, ponovo ćemo izabrati jedno drugo – zaključuje Vedovato.
