Više od pola vijeka deda Đorđe čuva grobove ratnika iz slavnog vremena poginulih za otadžbinu prilikom proboja Solunskog fronta, odlučujuće bitke u Prvom svjetskom ratu. Na Zejtinliku počivaju mošti 21.000 ratnika, od kojih su 8.000 iz Srbije. Đorđe zna imena svakoga od njih i čuva ih od zaborava. Dočekuje i ispraća potomke Solunaca, recituje stihove Vojislava Ilića Mlađeg i srdačno dijeli savjete mladim naraštajima, prensi Blic.
Posao čuvara groblja naslijedio je od oca Đura, a on od svog oca Sava Mihailovića, solunskog dobrovoljca rodom iz Grblja kod Boke Kotorske. Iako u godinama, časna starina se ne da. Danas je proslavio 91. rođendan, ali ipak redovno obilazi groblje, počisti šta treba, pomogne. Istina, ne kao ranije. S obzirom na to da nema muškog potomka, već dvije kćerke, kao i zbog zdravstvenog stanja, djeda Đorđa je na ovom mjestu naslijedio Predrag Nedeljković još 2014. godine.
Minule godine navršio se tačno jedan vijek od proboja Solunskog fronta. Djeda Đorđe, uvek u vojničkoj uniformi ratnika iz Velikog rata, imao je veliku želju da dočeka taj jubilej. Nije mogao sakriti sreću i ponos koji osjeća kad god se spomenu slavni Solunci. Tada smo i upoznali njegov veliki životni oslonac i podršku, Grkinju Fatini koju zovu Svetlana, Đorđevu suprugu s kojom ove godine proslavlja 59 godina braka.
– Đorđev stric nas je upoznao i tako, malo po malo, rodila se ljubav koju gajimo već 58 godina. Imamo kćerku i dvije unuke, jedna je advokatica, a druga farmaceutkinja. Rodom sam iz jednog grčkog sela, ali sam se zbog Đorđa preselila ovdje. Stari smo i zdravlje nas ne služi baš najbolje, ali se dobro držimo. Đorđe nema odmor, stalno radi, pa nismo imali prilike da često posjećujemo Srbiju, a i zdravlje mu je narušeno – pričala je lane za “Blic” Fatini
Za Đorđa su prije nekoliko godina pisali da je preminuo, a on nam je ranije ispričao kako je sve to doživio.
– Prije četiri godine sam se teško razbolio i ljekari su me poslali kući jer mi nije bilo spasa. Na internetu sam vidio da su me proglasili mrtvim, dolazili su ovdje da ostavljaju vjence, cvijeće i svijeće, a onda sam izašao pred njih kao car Lazar – objasnio je tada Đorđe.
