17. Novembra 2021.

Vrabac je navikao na čovjeka, ali to ne uspijeva svim vrstama ptica

Big Portal

Ptice su samo deo biodiverziteta, ali pošto su ptice najvidljivije, privlače najviše pažnje, međutim biodiverzitet je jako ugrožen i smatra se da će sve one vrste koje se danas smatraju ugroženim, uskoro nestati, naglašava ornitolog dr Saša Marinković iz Instituta za biološka istraživanja “Dr Siniša Stanković”.

“Problem u zaštiti biodiverziteta je najviše neznanje. Svedoci smo da se često izlazi u susret investicijama i investitorima i daju im se dozvole i na mestima gde ne bi trebalo. S druge strane, proglašavamo zaštićena područja, ne da bismo zaštitili određene vrste, već da bismo razvili turizam i biznis. Sve će nam se to lupiti o glavu, tako da moramo ozbiljno da razmišljamo o situaciji u Srbiji”, smatra dr Marinković.

Nažalost, u Srbiji čak nisu ni popisane sve vrste ptica, tako da i sama zaštita biodiverziteta jako loše stoji, napominje ornitolog. Od ptica trenutno je najugroženija droplja, jer već godinama nema njihovog gnežđenja. To je najveća ptica Evrope koju nazivaju i “noj Evrope”. Kod Kikinde postoji rezervat, ali im nije uspelo da sačuvaju ovu vrstu.

Kako smo zaštitili beloglavog supa, možemo i ostale ugrožene vrste

Intenzivno se radi i na zaštiti orla krstaša od kojih su ostala samo dva-tri para. Dobri rezultati koji su postignuti u zaštiti beloglavog supa trebalo bi da budu primer kako se ovaj problem ugroženih vrsta može rešiti.

“Uspeli smo da krenemo sa programom pre nego što je počeo da se razvija turizam. Dvadeset puta smo povećali rast populacije. Kada smo počeli da radimo bilo je šest parova, sada ih ima 120 samo u rezervatu Uvac i to je najjača populacija na Balkanu”, naglašava ornitolog.

Beloglavi supovi iz rezervata Uvac sada naseljavaju ceo Balkan, no nismo uspeli da sačuvamo supove u istočnoj Srbiji, gde su izumrli još pre 80 godina.

U Španiji su uspeli da naprave program da sva uginuli stočni otpad daju za ishranu beloglavih supova. Godišnje oni pojedu 10 miliona tona uginule stoke. Spaljivanje stočnog otpada po toni košta 96 evra, tako da je lako izračunati koliko se uštedi zahvaljujući ovim “čistačima prirode”.

“Kod nas, na primer, od 380.000 tona uginule stoke godišnje, samo tri odsto dolazi supovima, 20 odsto ide u spalionice, a ostatak završava po divljim deponijama. To bi bio jedan od načina da se reši ovaj problem, jer postoji još tri vrste lešinara koje su u posednjih 50 godina nestale sa naših prostora. To su orao bradan, crni lešinar i bela kanja. Trenutno u Evropi postoji jedan program koji orla bradana vraća u Alpe i crnog lešinara na Balkan. Otvaranjem hranilišta mi bismo mogli da privučemo te ptice”, napominje sagovornik Bojane Marković.

Priroda se prilagođava, ali joj moramo dati vremena

Na našim prostorima je zabeleženo oko 345 vrsta ptica od kojih su neke retke, neke su samo u prolazu, a imamo oko 180 vrsta koje su gnezdarice. Postoje i neke koje su povremene gnezdarice. Zbog klimatskih promena pojavljuju nam se neke vrste koje ranije nismo imali, a neke vrste nestaju.

“Priroda je živa i ona se prilagođava, samo joj treba dati vremena da se prilagodi, ali promene koje ljudi prave su nagle, tako da priroda nije u stanju da tako brzo reaguje”, napominje dr Marinković.

Crvena knjiga faune Srbije je veliki korak u zaštiti biodiverziteta jer upozorava i obaveštava kakva je situacija. No bez obzira na to, zaključuje dr Saša Marinković, mi moramo još više da radimo na programima zaštite, kako bismo neke vrste koje su nestale vratili i ostale sačuvali.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare