Ovo ukusno i zdravo voće nastalo je u Aziji, prije nego što se proširilo na Mediteran. Tamo su stari Grci i Rimljani poštovali “male slatkiše” u obliku kruške. Listovi smokve se čak spominju u priči o stvaranju u biblijskom Starom zavjetu, a neki vjerski i istorijski učenjaci vjeruju, da zabranjeno voće koje se spominje kroz religije i istoriju nije jabuka, kako je prikazano u umjetnosti i knjigama, već smokva.
U mnogim učenjima i religijama, smokve simbolizuju plodnost, bogatstvo, blagoslove i mir. Kao izvor hrane, zrele smokve imaju meku, jestivu kožicu koja prekriva veoma slatku unutrašnjost mekog voća jarkih zelenih ili ljubičastih boja, isprekidanu suptilnim hrskanjem jestivih sjemenki. Ponekad će smokva biti toliko zrela da njen sok curi iz kože ovog voća, pozivajući nas da je jedemo svojim blistavim sjajem, koji može podsjećati na med. Svježe ili sušene, smokve se koriste u desertima, kolačima, tortama, na slanim i slatkim platama za goste, kao dodatak siru i mesnim narescima i čine ugodan kontrast slanim jelima. Postoje stotine sorti smokava širom svijeta. Smokve su i dalje jedno od najomiljenijih voća na svijetu… ali jesu li one zaista voće?
Voćke smokve proizvode cvjetove, koje je potrebno oprašiti insektima, kako bi voće raslo. Međutim, smokve ne proizvode takve cvjetove. Možda ćeš se iznenaditi kada saznaš da su smokve tehnički obrnuto cvijeće. Cvijeće se zapravo proizvodi unutar smokve. Ono hrskanje, koje dobijemo kada pojedemo smokvu? To su zapravo plod/sjemenke unutar cvijeta. Budući da se voće proizvodi tehnički, još uvijek treba postojati sredstvo za oprašivanje i tu rast i razvoj smokve, zaista postaje zanimljiv…
Smokvine ose su odgovorne za to da se smokve uzgajaju, dozrijevaju za jelo. Ženka ose kroz mali otvor ulazi u muški cvijet smokve, kako bi položila jaja. Unutar smokve, njeno muško potomstvo žvaće svoj put van, ali ubrzo umire, jer se rađaju bez krila. Ženski potomci, koji su opremljeni krilima, pronalaze izlaz i prekriveni su polenom. Dok se taj proces nastavlja, ponekad ženke ose slučajno slete na ženke smokve. Oni takođe dozvoljavaju osama da uđu kroz male otvore, ali unutra nema mjesta za polaganje jaja i načina da izađe. Sa polenom koji ima na sebi, ona može oprašiti cvijet i proizvodi se smokva. Dakle, ako se pitaš da li ponekad jedemo u smokvama mrtve ose, odgovor je da, možda.
Prije nego što se zauvijek odrekneš smokava zbog gore navedenih činjenica, znaj ovo: nevjerovatno male ženke osa, potpuno se probavljaju sa enzimima voća u procesu zrenja. Hiljadama godina jedina svrha smokvine ose bila je oprašivanje i proizvodnja ovih ukusnih zalogaja u kojima će ljudi i životinje uživati. Zapravo, ženka smokvine ose rijetko ima životni vijek duži od dva dana. Ona radi svoj posao, žrtvujući se u tom procesu. To je vrijedno malo kulinarskog poštovanja, zar ne? Nadalje, više od 95% smokava koje se sada uzgajaju, sada se samooprašuje. Uživaj i dalje u ovim slasnim, ukusnim i zdravim voćkama.
Izvor: tastingtable.com
Ultra.ba
