U hrišćanskom svijetu se obilježava kao dan kada je osveštana crkva koju su na grobu Svetog Jovana Krstitelja podigli car Konstantin i carica Jelena.
Tada se podsjeća na stradanje Svetog Jovana, kome je, po naređenju Iroda Antipa, glava odsječena i na tanjiru donesena pred njegovu pastorku, igračicu Salomu.
Sveti Jovan se naziva Krstitelj, jer je krstio Isusa Hrista i u njemu prepoznao Sina Božijeg.
Sveti Jovan se smatra posljednjim velikim prorokom. Naziva se još i Preteča, jer se pojavio prije Hrista i počeo da priprema ljude za hrišćanstvo.
Sveti Jovan je, prema predanju, primjer čvrste i nepokolebljive vjere, poštenja, odvažnosti i istinoljubivosti. Bio je to i uzrok njegovog stradanja jer je javno govorio o nemoralu cara Iroda koji je živio u grijehu sa svojom snahom Irodijadom, majkom Salome.
Prilikom proslave Irodovog rođendana Saloma je odigrala svoj ples, poslije kojeg joj je Irod ponudio da traži šta god hoće. Ona je, na nagovor majke, zatražila glavu Svetog Jovana.
Irodijada je zahtijevala da se svecu odrubi glava i pokopa odvojeno od tijela, u strahu da Sveti Jovan ne vaskrsne.
Sveti Jovan se slavi i 20. januara, kao znak poštovanja prema svecu koji je krstio Isusa Hrista.
Narodna vjerovanja i običaji
Ovaj praznik u narodu je poznatiji kao jesenji Sveti Jovan i vjernici ga izuzetno poštuju. Na današnji dan, ne radi se ništa od teških poslova – ni na njivi, ni u kući.
Danas se obavezno posti, a vJeruje se da na današnji dan ne valja ni jesti ni piti išta crveno, jer to podsjeća na prolivenu Jovanovu krv. Danas ne valja ni uzimati nož u ruke. U nekim krajevima vodi se računa i da djeca na današnji dan nikako ne jedu crveno voće i povrće kao što su paradajz i crvene jabuke.
