Ali postoji više od jednog oblika vitamina D, a nedavna istraživanja sugerišu da ovi oblici mogu imati različite učinke. Dakle, koje su različite vrste vitamina D i da li je jedan zaista korisniji od drugog?
Iako su medicinska stanja koja su kasnije povezana sa nedostatkom vitamina D, kao što je bolest kostiju, rahitis, poznata od 17. vijeka, sam vitamin D nije identifikovan sve do ranog 20. vijeka. Ovo otkriće dovelo je do toga da je Adolf Windaus dobio Nobelovu nagradu za hemiju 1928.
Porodica vitamina D zapravo uključuje pet molekula, od kojih su dva najvažnija vitamin D2 i D3. Ovi molekuli su takođe poznati kao ergokalciferol i holekalciferol. Iako obje ove vrste vitamina D doprinose našem zdravlju, razlikuju se po načinu na koji ih unosimo.
Vitamin D2 u ishrani uglavnom dolazi iz biljaka, posebno gljiva i kvasca, dok vitamin D3 dobijamo iz životinjskih izvora, kao što su masna riba, jetra i jaja. Oba oblika vitamina D dostupna su i u dodacima prehrani.
Ono što većina ljudi možda ne zna je da većina našeg vitamina D dolazi iz izlaganja naše kože sunčevoj svjetlosti. Kada je naša koža izložena suncu, ultraljubičasti zraci pretvaraju prekursor molekula 7-dehidrokolesterol u vitamin D3. Ovaj važan efekat izlaganja suncu objašnjava zašto su ljudi koji žive na ekstremnijim geografskim širinama ili ljudi koji imaju tamniju kožu skloniji nedostatku vitamina D. Melanin, pigment u koži, blokira ultraljubičaste zrake od aktiviranja 7-dehidrokolesterola, čime ograničava proizvodnju D3. Nošenje odjeće ili krema za sunčanje ima sličan učinak.
Oba vitamina D2 i D3 su u suštini neaktivni dok ne prođu kroz dva procesa u tijelu. Prvo, jetra mijenja svoju hemijsku strukturu da bi formirala molekul poznat kao kalcidiol. Ovo je oblik u kojem se vitamin D skladišti u tijelu. Kalcidiol se zatim dalje mijenja u bubrezima kako bi formirao kalcitriol, aktivni oblik hormona. Upravo je kalcitriol odgovoran za biološko djelovanje vitamina D, uključujući pomoć u formiranju kostiju, metabolizam kalcija i podržava rad našeg imunološkog sistema.
Tehnički, vitamin D uopšte nije vitamin, već prohormon. To znači da ga tijelo pretvara u aktivni hormon. Svi hormoni imaju receptore (na koštanim ćelijama, mišićnim ćelijama, bijelim krvnim zrncima) na koje se vezuju i aktiviraju, poput ključa koji otključava bravu. Vitamin D2 ima isti afinitet prema receptoru za vitamin D kao vitamin D3, što znači da nijedan oblik nije bolji u vezivanju za svoj receptor.
Različiti efekti na imuni system
Nedavno istraživanje je pokazalo da suplementacija vitaminima D2 i D3 ima različite efekte na gene važne za imunološku funkciju. Ovi nalazi su značajni, jer većina prethodnih istraživanja nije uspjela pronaći veliku razliku u učinku suplementacije bilo vitaminom D2 ili D3.
Većina do sada objavljenih istraživanja sugeriše da je glavna razlika između suplementacije vitamina D2 i D3 učinak na cirkulaciju vitamina D u krvotoku. Istraživanja su u više navrata pokazala da je vitamin D3 bolji u podizanju nivoa vitamina D u tijelu. Ovi nalazi su potkrijepljeni nedavnim pregledom dokaza koji su otkrili da suplementacija vitaminom D3 povećava nivoe vitamina D u tijelu bolje od vitamina D2. Ali ne slažu se sve studije. Vrlo malo studija potvrđuje da je suplementacija vitaminom D2 bolja od vitamina D3.
Pa šta da uzmemo?
Nedostatak vitamina D danas je rasprostranjeniji nego ikada, a oko milijardu ljudi širom svijeta ima nedostatak vitamina D. Važno je da osobe sa rizikom od nedostatka vitamina D – starije odrasle osobe, ljudi koji žive u manje sunčanim klimama i ljudi sa tamnijom kožom – uzimaju suplemente vitamina D.
Zdravstveni radnici preporučuju da većina ljudi uzima 10 mikrograma vitamina D dnevno, posebno zimi. Čini se da su dodaci vitamina D3 superiorna opcija za održavanje nivoa vitamina D, ali kratko izlaganje kože suncu, čak i po oblačnim danima, takođe će ti pomoći da održiš zdrav nivo vitamina D.
Izvor: theconversation.com
Ultra.ba
