Amulićeva je istakla da se potresi ne mogu predvidjeti, ali da se može utvrđivati vjerovatnoća njihovog pojavljivanja na određenom prostoru s obzirom na statistiku i istorijske činjenice.
Ona je podsjetila na razorni zemljotres od 27. oktobra 1969. godine koji je pogodio Banjaluku, a imao je magnitudu 6,6 stepeni po Rihteru, te pojasnila da BiH pripada euromediteranskoj zoni, odnosno zoni sa najvećim seizmičkim hazardom gdje se sudaraju afrička i euroazijska tektonska ploča.
“Afrička ploča gura euroazijsku i jednim dijelom se podvlači pod nju. Postoji jedna mikroploča – jadranska koja je dio te afričke ploče i svi geo hazardi koji se javljaju u našem dijelu su inicirani, odnosno generisani kretanjem te jadranske mikroploče koja se dijelom gura i podvlači pod Dinaride”, objasnila je Amulićeva.
Ona je dodala da se u dijelu zone, gdje se spajaju Dinaridi sa Panonskom nizijom, nalazi banjalučki rasjed, koji je vrlo aktivan, a pruža se od Banjaluke i ulazi u Hrvatsku.
“Na tom rasjedu se i desio petrinjski zemljotres u decembru prošle godine koji je slika banjalučkog iz 1969 godine, kao da se tamo ponovio. Taj rasjed predstavlja zonu gdje je debljina zemljine kore prilično različita i zbog tih naponskih stanja koji se javljaju dolazi i do pojave jačih zemljotresa”, pojašnjava Amulićeva.
Amulićeva kaže da je jedan od ozbiljnijih afteršokova nakon velikog zemljotresa u Banjaluci 27. oktobra 1969. godine uslijedio 31. decembra 1969. godine sa magnitudom iznad pet stepeni po Rihteru, a imao je uticaj i na Banjaluku.
Ona je ukazala da pojava slabijih zemljotresa koji uslijede nakon glavnog može da traje od godinu do nekoliko godina poslije, a kao jedan od posljednjih primjera je navela ono što se dešava u Petrinji.
Amulićeva je istakla da zemljotres spada u haotične pojave koje se iz tog razloga ne mogu predvidjeti, te dodao da se naknadni udari javljaju zato što rasjedna krila dovode u stanje ravnoteže i čekaju novo nagomilavanje odnosno bočne pritiske koji će usloviti neki novi zemljotres.
Ona je navela da je Odjeljenje za opservatorsku seizmologiju opremljeno kartama područja gdje se mogu očekivati snažniji i slabiji zemljotresi, te da ih pruža kao podlogu građevinarima kojima je potrebna informacija o aseizmičnom projektovanju i građenju.
Prema njenim riječima, zemljotres je prirodan, on ne ubija ljude već to čine seizmički neotporne građevine, zbog čega je potrebno poštovati propise pri njihovom projektovanju i građenju.
“Protiv jednog takvog prirodnog neprijatelja možemo se jedino boriti preventivom, a to podrazumjeva da urbanisti i prostorni planeri i te kako imaju zakonsku regulativu koju je potrebno poštovati u cjelosti”, navela je Amulićeva.
Ona je pojasnila da je veoma bitno, ukoliko se desi zemljotres, ostati u prostoriji, biti priljubljen uz nosivi zid, a ne istrčavati na stepenice, balkone i slično, ali sve bez panike.
Ukazala je na potrebu više edukativnih emisija i objasniti ljudima kako treba da reaguju u takvim situacijama, da budu svjesni seizmogene zone u kojoj žive i da se to može desiti svakog časa.
