Skoro deset godina sam vodio hronologiju propasti pravosuđa i javno objavio da je ono mrtvo! Svjedočanstvo i dokazi o tome nalaze se u dvije objavljene knjige. Mislio sam da je posao (samo)uništenja završen i da više nema smisla bilježiti tužne epizode propasti. Da mi nisu poslali snimak gostovanja predsjednika VSTS-a Milana Tegeltije u Centralnom dnevniku Senada Hadžifejzovića, ne bih bilježio nove priloge propasti.
Ima ljudi kod kojih teško možete razlučiti da li su neznalice koje neznanje prikrivaju viškom arogancije i hrabrosti, ili žive u uvjerenju da su toliki majstori manipulacije da mogu sve vrijeme varati sve ljude. Milan Tegeltija je takav čovjek!
Senad Hadžifejzović se u svom Dnevniku svojski trudio da u sagovorniku pronađe makar trag profesionalne odgovornosti, navodeći ga na teren elementarne logike i zdravog razuma. Nije pomoglo! Ništa od njegovog ljudskog napora nije dodirnulo prvog čovjeka pravosuđa!
Predsjednik Tegeltija je uporno tvrdio da su on i VSTS “uradili sve za šta su po zakonu nadležni”. “Ja sam čuvao zakon i zakonitost rada VSTS-a”, samouvjereno je ponavljao. I ne samo to! Više puta je ponovio da je sve što su radili on i VSTS rađeno zajedno sa EU kao partnerom!
Prvi put je Tegeltija u javnom nastupu demonstrirao majstorstvo manipulacije, postavljajući, a da nije trepnuo, iskusnom novinaru pitanje: “Pokažite mi šta nismo preduzeli, a trebali smo!” Naravno, nije se Hadžifejzović, i pored ozbiljnih priprema za razgovor i nesumnjivog talenta, mogao snaći u ovom neočekivanom retoričkom obrtu i odgovoriti na neugodno pitanje. Ne može mu se na tome zamjeriti. Navodim ovo da bi novinari razumjeli koliko je novinarstvo ozbiljna profesija i koliko su važne pripreme za razgovor sa ljudima iz drugih profesija i još uz to majstorima manipulacije. Da ne bi ispalo da novinari Tegeltiju samo treniraju u njegovom medijskom žongliranju, razjasniću ono što Tegeltija prećutkuje, a novinari objektivno nisu u stanju da razumiju.
Prvo, nije tačno da Tegeltija “nema ovlaštenja i nije nadležan” u slučajevima “Dragičević” i “Memić”! Možda bi se nekako mogla braniti teza da ne bi predsjednik i VSTS trebalo da se direktno upliću u sudske i tužilačke slučajeve, ali postoji u sistemu neko ko je za to nadležan. U navedenim tužilačkim slučajevima, kao i svim tužilačkim slučajevima u kojima postoji opravdan interes javnosti, to su entitetski glavni tužioci. Oni imaju zakonsku obavezu da vrše nadzor i kontrolu nižih tužilaštava i rad tužilaca u konkretnim predmetima. Pošto je opšte poznato da je postojao opravdan interes javnosti da sazna šta se dešava u istrazi dva nerazjašnjena ubistva, Milan Tegeltija je bio dužan da to pitanje stavi na dnevni red sjednice VSTS-a, a VSTS da jednoglasno usvoji zaključak da se od Tužilaštva Federacije BiH i Republičkog tužilaštva RS (glavnih tužilaca) zatraži istraga o postupanju u predmetima Davida Dragičevića i Dženana Memića. To je zakoniti put da se dođe do informacija o greškama ili eventualnim kršenjima zakona koji bi bili od značaja i za disciplinskog tužioca i za dalje odluke VSTS-a. To Milan Tegeltija i VSTS nikada nisu uradili, zbog čega im se osnovano prigovara da su postali saučesnici zataškavanja slučajeva.
Kao što se zna, predsjednik Tegeltija i članovi Komisije za efikasnost pravosuđa (kakve li ironije!) išli su u Republičko tužilaštvo RS da razgovaraju o ustupanju predmeta “Dragičević” Tužilaštvu BiH, umjesto da su od svog kolege i glavnog tužioca Mahmuta Švrake zatražili internu istragu. Opravdane sumnje izaziva činjenica da Republičko tužilaštvo RS nije ni nakon javno iznesenih sumnji slučaj preuzelo od Okružnog tužilaštva i samo sprovelo istragu. Tako se u istoriji tužilaštva postupalo u svim teškim i kontroverznim istragama. Zašto to nije učinjeno i zašto je VSTS o tome ćutao? Dakle, to je prvo što predsjednik Tegeltija nije učinio, a morao je! Njegova javna tvrdnja da je učinio sve u odbrani zakona je grubo obmanjivanje javnosti.
Drugo, komentarisanje Žurnalovog teksta o dojučerašnjem članu VSTS-a Željki Radišić, aktuelnom glavnom tužiocu Okružnog tužilaštva u Doboju, još je jedan dokaz Tegeltijinog bezočnog skrivanja suštine i obmanjivanja javnosti činjenicama koje su istinite, ali nisu od značaja za zloupotrebe na koje je novinar Žurnala sasvim osnovano i korektno ukazao. Dakle, nije od značaja da li je VSTS u decembru prošle godine zatražio od republičkog tužioca Mahmuta Švrake (koji je i član VSTS!) da se sprovede procedura izbora novog člana VSTS-a zbog toga što je Željki Radišić isticao mandat krajem januara 2019. godine. Nije od značaja ni urgencija koja je zatražena nakon isteka roka (ako se ne varam, 23. januar!). Od ključnog javnog značaja je činjenica da republički tužilac Mahmut Švraka nije u zatraženom roku postupio po zahtjevu VSTS-a, odnosno nije preduzeo nijednu radnju da se sprovede izbor novog člana! Zašto to nije učinio? Tu činjenicu je predsjednik Tegeltija morao da objasni javnosti, a to nije učinio! Da li je glavni tužilac i član VSTS-a Mahmut Švraka prekršio zakonsku obavezu i hoće li mu zbog toga prestati mandat člana VSTS-a? Hoće li disciplinski odgovarati? Kako je moguće da glavni tužilac i još uz to član VSTS-a grubo ignoriše zahtjev institucije čiji je član? Zašto to Tegeltija nije objasnio? Nije zato što skriva stvarne namjere koje je dogovorio sa Mahmutom Švrakom i ostalim članovima VSTS-a, a to je – sačekati ponovno imenovanje Željke Radišić za glavnog tužioca kako bi bila ponovo izabrana za člana VSTS! To ponovno imenovanje Željke Radišić za glavnog tužioca dogodilo se u četvrtak, 28. marta, mjesec i po dana prije isteka njenog mandata! Prvi put se dogodilo da se jedan glavni tužilac ponovo bira prije nego što mu je istekao mandat! Čemu takva žurba? I to je trebalo predsjednik Tegeltija da objasni javnosti, a ne da optužuje novinara za neprofesionalnost.
Naravno, ne bi tužiocu Švraki palo na pamet da odbije da sprovede proceduru izbora člana VSTS-a u naloženom roku da mu predsjednik Tegeltija nije naložio da to ne radi “dok ne dođe vrijeme”! Zna Švraka dobro zbog čega mora slušati svog predsjednika: i on je svoj mandat člana VSTS-a obnovio sličnom akrobatikom!
Osim toga, trebalo je Tegeltija da objasni javnosti zašto su svi članovi VSTS-a, koji dolaze iz pravosuđa, obnovili mandate u VSTS-u? Na osnovu čega i ko je donio odluku da se iz osnovnih i okružnih sudova u RS ponovo bira sudija srpske nacionalnosti i muškog pola (u čemu su svi prepoznali Tegeltiju!), a iz reda tužilaca u RS tužilac hrvatske nacionalnosti i ženskog pola (u čemu su svi prepoznali Željku Radišić!)? Nije, valjda, i to napisano u zakonu? Nije li to čista zloupotreba zakona da bi se stekla imovinska i druga korist, uz organizovano saučesništvo svih članova VSTS-a? Pozivati se na činjenicu da su oni birani u proceduri koju propisuje zakon je vrhunac beščašća! “Izbor po zakonu” omogućen je u organizovanom nezakonitom poduhvatu predsjednika i njegove glasačke mašinerije. U vrijeme prvog saziva VSTS-a donesena je odluka da se nacionalnost i pol određuju žrijebom, i to javno i u prisustvu ministara pravde, kako bi cio postupak bio pošten i transparentan. Niko od članova VSTS-a iz prvog saziva nije obnovio svoj mandat, niti je bio imenovan na višu pravosudnu funkciju. Oni koji danas pričaju da usavršavaju sistem izbora i imenovanja i sprovode preporuke EU uništili su sve što je u startu bilo postavljeno na zdrave osnove.
Obnavljanje mandata je teška zloupotreba zbog koje su neki članovi Vijeća nedostojni da tu dužnost obavljaju. Način na koji Tegeltija objašnjava i opravdava ovakve teške zloupotrebe vrijeđa inteligenciju sudija i tužilaca. Cijelo pravosuđe zna na koji način se odvijaju zakulisne igre u predsjednikovoj režiji (pod radnim motom “Meni trebaju vojnici, a ne pametni!). Znaju to i oni koji su pisali i krivičnu prijavu sa kojom se predsjednik šegači, ali ne znaju da je bilo mnogo časnije i važnije potpisati se, nego je gurnuti u javnost nepotpisanu.
Treće, Tegeltijino objašnjavanje da disciplinski postupci ne mogu da utiču na napredovanje u karijeri zbog prezumpcije nevinosti je besmislica koju ne treba komentarisati. Prostoj logici i zdravom razumu ne može biti jasno kako postupak koji se vodi po zahtjevu disciplinskog tužioca, koji je organ tog istog VSTS-a, a tiče se vršenja zakonskih ovlaštenja sudije ili tužioca, ne može uticati na napredovanje u karijeri zbog “prezumpcije nevinosti”. Prosto, nije prirodno! Ne bi trebalo do te mjere diskreditovati ulogu disciplinskog tužioca. Mora da je predsjednik Tegeltija nešto pobrkao u namjeri da opravda nešto što nije ni zakon ni dosadašnja praksa VSTS-a!?
Ćutanje VSTS-a o slučajevima Davida Dragičevića i Dženana Memića je teško kompromitovalo državu BiH, njeno pravosuđe i VSTS kao instituciju. Njihovo razjašnjenje će, po svemu sudeći, biti uslov za napredak BiH u pregovorima sa EU. Za tu tešku sramotu, prije svih, odgovoran je predsjednik Tegeltija. Nije nikakvo objašnjenje da svuda u svijetu postoje nerazjašnjeni slučajevi. Problem je što naše pravosuđe nije razriješilo ni uzroke smrti nesrećnih mladića. Pa čak ni to ne mora da bude glavni problem. Najveći problem je što javnost još ne zna šta je i kako u tužilaštvima rađeno na otkrivanju uzroka smrti i ubica, da li je istraga vođena u skladu sa zakonom i da li je bilo zloupotreba i kršenja zakona. Ako je ćutanje o tome “odbrana zakonitosti i zakona”, kako je to Tegeltija objašnjavao, onda Rajnhard Pribe ne treba da gubi vrijeme i dolazi u BiH. Može izvještaj o pravosuđu u BiH da napiše u Briselu, na osnovu Tegeltijinih javnih objašnjenja!
Dolazak gospodina Pribea je posljednja šansa da se spasi ugled EK. Deset godina je EK zbog pravosuđa gubio ugled i povjerenje. Deset godina je učestvovao u rješavanju problema i skandala koje je proizvodio VSTS, da bi se požar odmah potom pojavio na drugom mjestu: od strukturalnog dijaloga, preko zaključaka o ispitivanju ratne prošlosti sudija i tužilaca, do svih izbora i imenovanja najviših nosilaca pravosudnih funkcija. Iscrpljivanje u gašenju skandala i tolerisanje jedne neodgovorne prakse VSTS-a dovelo je EK u stanje koje se podvodi pod eufemizam “gubljenja uticaja u BiH”.
Iskreno, ne polažem mnogo nade da će biti neke koristi od Pribeovog izvještaja. Čak mi se čini da će Tegeltija još jedan neuspjeh EK uknjižiti kao još jednu svoju pobjedu i zaslugu! Tome nas uči iskustvo!
