21. Maja 2021.

U SENCI NOVE NAKBE

Big Portal

SUKOB NA BLISKOM ISTOKU


Maj ima posebno mesto u kolektivnom sećanju Izraelaca, ali i Palestinaca. Predsednik Svetske cionističke organizacije David Ben Gurion svečano je 14. maja 1948. godine proglasio Deklaraciju o osnivanju Izraela. Njegova odluka bila je okidač za prvi zvanični rat Jevreja i Arapa u 20. veku i uvod u „nakbu“ – „katastrofu“, kako su Arapi nazvali stvaranje jevrejske države. Danas, 73 godine kasnije, Palestinci se nalaze na pragu nove katastrofe

Iako se očekivalo da će najavljeno donošenje odluke Vrhovnog suda Izraela, o iseljenju 13 palestinskih porodica iz okruga Šeik Džara, jednog od kvartova u Istočnom Jerusalimu, izazvati nov talas uličnih protesta i sukoba Palestinaca i izraelskih snaga bezbednosti, malo ko je mogao pretpostaviti da će se ponovo ući u masovnu oružanu konfrontaciju. Kako poznavaoci prilika u Izraelu opisuju, problematika okruga Šeik Džara, predstavlja paradigmu i mikrokosmos, jevrejsko-arapskog sukoba oko teritorija. Konkretno, sporna imanja u ovom okrugu jevrejska zajednica je kupila od arapskih vlasnika još 1876. godine, o čemu postoje i određeni sačuvani podaci u osmanskim zemljišnim knjigama, međutim danas na njima žive arapske porodice. One se suočavaju sa mogućim iseljenjem iz svojih domova, jer izraelski zakoni dozvoljavaju Jevrejima da zahtevaju povraćaj parcela i objekata u Zapadnoj obali i Istočnom Jerusalimu koje su posedovali ili mogli da poseduju pre 1948. godine.
Ovakav zakonodavni pristup, koji omogućuje Jevrejima da sudskim putem iseljavaju palestinsko stanovništvo Istočnog Jerusalima, deo je šire legislativne i političke strategije pod nazivom „Sveti basen“, odnosno plana izraelskih vlasti da stvore „jevrejski pojas“ u i oko epicentra istorije čovečanstva – Hramovne gore i da tako valorizuju svoje ratne uspehe iz „Šestodnevnog rata“ 1967. godine kada je izraelska vojska prvi put kročila na tle Istočnog Jerusalima, nakon propasti Velikog ustanka iz 1. veka n.e.
Tako se, u fokusu teritorijalnog sporenja našao gorepomenuti okrug Šeik Džara, deo grada koji ima izuzetan značaj i u kontekstu judaističke duhovne tradicije, imajući u vidu da se u njemu nalaze naselja Šimon Hacadik i Nahalat Šimon. Ova naselja nalaze se u blizini grobnice tzv. „Pravednog Šimona“, vrhovnog sveštenika i člana Velikog veća iz vremena postojanja drugog Solomonovog hrama i kao takva imaju posebnu ulogu u spiritualnom poimanju geografije Istočnog Jerusalima.
Iako ova naselja zbog svog istorijskog značaja, sama po sebi nose ogroman potencijal da raspale novu vatru sukoba na biblijskim teritorijama, mozaik aktuelne konfrontacije sastavljen je iz još nekoliko kockica.
Poklapanje kraja, za muslimane, svetog meseca Ramazana i jubileja obeležavanja Dana Jerusalima, stvorilo je dodatni okvir za početak još jednog jevrejsko-arapskog konflikta. U roku od samo nekoliko dana, jevrejske vlasti donele su niz kontroverznih odluka, poput zatvaranja „Kapije Damaska“, jedne od kapija koje Arapima omogućavaju pristup Starom gradu, kao i zakasnelu odluku o izmeni trase kojom su jevrejski radikalni nacionalisti planirali da prodefiliju prilikom obeležavanja Dana Jerusalima, odnosno tzv. „Marša zastave“. Kako su bezbednosne procene izraelske tajne službe Šin Bet nagoveštavale, u svetlu povećanih međuetničkih tenzija očekivalo se da prilikom procesije jevrejskih nacionalista može doći od velikih uličnih sukoba, naročito nakon posete izraelskog političara Itamara Ben-Gvira i vođe partije „Jevrejska snaga“ („Ocma Jehudit“), spornom okrugu Šeik Džaru i njegovog poziva „policiji da puca u demonstrante“. U svakom slučaju spletom slučajnosti ili ne, ove odluke dovele su prvo do utvrđivanja i naoružavanja Arapa kamenicama i molotovljevim koktelima na prostoru Hramovne gore, u cilju suprotstavljanja učesnicima „Marša zastave“, što je rezultiralo upadom Izraelskih snaga bezbednosti u džamiju Al-Aksa. Ovaj upad u jedno od najvažnijih muslimanskih svetilišta na svetu, predstavljao je presedan i čin svetogrđa u očima palestinskih muslimana, prouzrokujući da se istog dana u igru uključi i Hamas, radikalniji deo palestinske političke scene.

UVODNE RATNE OPERACIJE Hamas je istog dana dao ultimatum izraelskim snagama bezbednosti da se povuku sa prostora između Al-Aksa džamije i džamije Kupola na steni, čemu nije udovoljeno. Ubrzo nakon toga usledila je baražna raketna paljba sa prostora Gaze na naseljena mesta na jugozapadu Izraela poput Aškelona, Biršebe i Ašdota, dok je izraelsko vazduhoplovstvo reagovalo bombardujući, po svemu sudeći, unapred pripremljene mete, poput visoko pozicioniranih vojnih i obaveštajnih oficira Hamasa. Dovoljno je reći da je u prvih nekoliko dana eskalacije sukoba, izraelsko vazduhoplovstvo uspelo da obezglavi vođstvo Hamasa, ubijajući komandanta grada Gaze Basem Isu, vodećeg stručnjaka za rakete i sajber ratovanje Džomu Tahla, rukovodioca istraživačkog i proizvodnog procesa raketnog naoružanja Kasema Katiba, šefa kontraobaveštajne službe Vaila Isu, šefa obaveštajne službe Hamasa, Hasana Kaogija, ali i desetinu drugih važnih ličnosti ove oružane formacije i njihove najpoznatije Al Kasem brigade.
Pored toga, svakodnevni izveštaji ukazuju na nekoliko aspekata trenutne konfrontacije. Hamas i njihov ratni saveznik Palestinski islamski džihad, odlučili su se za nešto masovniju upotrebu raketa kratkog dometa, s obzirom da su već u prvih nekoliko dana ispalili više od 3.000 raketa, pokušavajući da politički kapitalizuju aktuelni sukob ali i da izazovu žešću reakciju Izraela u cilju alarmiranja svetske javnosti i posebno muslimanskog sveta. Sa druge strane Izrael uspeva da spreči veću materijalnu štetu i ljudske gubitke, zahvaljujući svom sistemu PVO „Gvozdena kupola“ čija se efikasnost procenjuje na nekih 90 posto i koji uspeva da spreči da rakete ispaljene sa palestinskih položaja ozbiljnije ugroze najveće izraelske gradove, pre svega Tel Aviv. Uz to, izraelski vojni vrh primenjuje taktiku vazdušnog ratovanja, bombardujući gusto naseljena područja Gaze, ali i Zapadne obale, uništavajući lansirne rampe, komandne i komunikacione centre i podzemnu vojnu infrastrukturu, tj. sistem tunela kolokvijalno poznatijih pod nazivom „Metro“. Naravno, ovakvi udari za sobom ostavljaju velike civilne žrtve, imajući u vidu da pojas Gaze i sam grad Gaza predstavljaju jednu od najgušće naseljenih oblasti na svetu, pa se tako broj civilnih žrtava procenjuje na nekoliko stotina.
Iako još u početnoj fazi, mnogi lokalni komentatori već karakterišu ovaj sukob kao veći i ozbiljniji od sukoba za vreme „Druge intifade“, tj. drugog arapskog ustanka sa početka 21. veka, koji se proširuje i na ulice unutar samog Izraela, po gradovima u kojima živi mešovita jevrejsko-arapska populacija poput Loda, Akre i Jafe. Za sada se čini da palestinska strana nema izlaznu strategiju, dok izraelski politički i vojni vrh naglašavaju da nema razgovora o primirju dok se ne unište borbeni efektivi Hamasa i Palestinskog islamskog džihada.

GEOPOLITIČKI I ESHATOLOŠKI UZROCI Stoga se postavlja pitanje, da li je po sredi samo još jedan u nizu kratkotrajnih sukoba Palestinaca i Izraelaca ili je reč o novom jevrejsko-arapskom ratu, koji preti da iznova rekonfiguriše mapu Bliskog istoka. Posmatrano iz dnevnopolitičke vizure, aktuelni sukob došao je u trenutku velikih unutrašnjih političkih napetosti, kako između političkih opcija Palestine, tako i Izraela.
Dugo najavljivani i skoro dve decenije iščekivani palestinski parlamentarni i predsednički izbori, zakazani za maj i jul ove godine, naprasno su otkazani krajem aprila. Kao razlog za otkazivanje aktuelni palestinski predsednik Mahmud Abas, naveo je nemogućnost da Palestinci koji žive u Jerusalimu uzmu učešća na ovim izborima, odnosno „da će izbori biti odloženi dok se ne zagarantuje učešće palestinskog naroda u Jerusalimu“. Suštinski, poznavaoci lokalnih političkih prilika razlog za otkazivanje izbora vide u ozbiljnim previranjima unutar Fataha, na čijem je dugogodišnjem čelu Abas i najavljenom učešću Mohameda Dahlana na izborima, kojem se daju velike šanse da postane novi palestinski lider.
Sa druge strane zida, izraelski politički ambijent je već dugo u previranjima, usled i dalje aktuelnog suđenja Benjaminu Netanijahuu ali i nemogućnosti da se formira dugoročno stabilna parlamentarna većina. Početkom maja, lideri partija Ješ Atid, Merec, Jizrael Bejtenu i partije Jamina, sastali su se u nameri formiranja široke koalicije koja će smeniti Netanijahua sa mesta premijera, međutim ovi razgovori su prolongirani upravo zbog izbijanja novog oružanog sukoba sa Palestincima.
Ipak, fundamentalniji uzrok aktuelnog konflikta, može se pronaći u strateškim dokumentima Države Izrael i izraelskom neskrivenom planu da se pozicionira kao vodeća sila na prostoru Mediterana. U tom smislu, tekuća vojna operacija izraelskih odbrambenih snaga „Čuvari zida“, može se posmatrati kao kontinuitet u odnosu na prethodne operacije „Pravedni gnev“ (2001) i „Bačeno olovo“ (2008). Naime, ove dve operacije predstavljale su analogni način vođenja vojne kampanje u odnosu na ono što Izrael čini 2021. godine, tj. predstavljale su pažljivo planiran poduhvat, kao deo šireg vojno-obaveštajnog programa koji je prvi put formulisala vlada premijera Ariela Šarona 2001. godine. Kako je tada pisano: „izvori u odbrambenom establišmentu rekli su da je ministar odbrane Ehud Barak naložio izraelskim odbrambenim snagama da se pripreme za operaciju pre više od šest meseci, čak i dok je Izrael počinjao da pregovara o sporazumu o prekidu vatre sa Hamasom.“ Sa tim u vezi, simptomatično je da je Izrael za maj već najavljivao održavanje najmasovnije vojne vežbe u istoriji, pod nazivom „Vatrene kočije“, u kojoj je trebalo da uzmu učešća svi rodovi vojske, celokupni obaveštajni sektor, ali i civilni delovi društva, simulirajući vođenje rata na svim frontovima u trajanju od mesec dana.

Dugoročni cilj ovih planova, kako su ih formulisali izraelski kreatori politike, jeste proterivanje Palestinaca iz palestinskih zemalja, odnosno kako je u martu 2002. godine pisano u „Vašington tajmsu“, „operaciju Pravedni gnev predstavio je u julu 2001. izraelskoj vladi šef osoblja IDF-a Šaul Mofaz, pod naslovom Uništavanje Palestinske uprave i razoružavanje svih oružanih snaga sa ciljem ponovne okupacije celokupne Zapadne obale i možda, pojasa Gaze“. Uz to je tada nadovezan i tzv. „Daganov plan“, plan čoveka koji je u to vreme bio na čelu Mosada. „Daganov plan“ predviđao je takozvanu „kantonizaciju“ palestinskih teritorija, pri čemu bi Zapadna obala i Gaza bile potpuno odsečene jedna od druge, sa odvojenim „vladama“ na svakoj od teritorija. Prema ovom scenariju, koji je već bio predviđen 2001. godine, Izrael bi vodio odvojene pregovore sa palestinskim rukovodstvima koja su dominantna na svakoj od ovih teritorija.
Dalje, „Daganov plan“ je podrazumevao i kopnenu invaziju sa oko 30.000 izraelskih vojnika, sa jasno definisanim zadatkom uništavanja infrastrukture palestinskog rukovodstva i oduzimanja naoružanja koje trenutno poseduju razne palestinske snage, i proterivanja ili ubijanja njenog vojnog rukovodstva. Kako je predviđeno, do masovnog proterivanja moglo bi doći u nekoj kasnijoj fazi kopnene invazije, ukoliko bi Izraelci otvorili granice Gaze i tako omogućili egzodus stanovništva. Uostalom, Ariel Šaron je tada proterivanje nazvao „rešenjem u stilu iz 1948“.
Na strateškom nivou, postojeći sukob se može posmatrati i u kontekstu sada već često citiranog izraelskog strateškog dokumenta „Plan Jinona“, odnosno plana stvaranja „Velikog Izraela“. „Plan Jinona“, jeste članak Odeda Jinona koji se pojavio u časopisu „Pravci“ (Kivunim) 1982. godine, časopisu Informativnog odeljenja Svetske cionističke organizacije. Oded Jinon bio je izraelski novinar i tadašnji saradnik izraelskog Ministarstva spoljnih poslova. Kako piše Mahdi Darijus Nazemroadža, autor knjiga „Globalizacija NATO-a“ i „Rat u Libiji i re-kolonizacija u Africi“, „Plan Jinona“ predstavlja izraelski strateški plan za osiguravanje izraelske regionalne superiornosti, odnosno na prostorima od Egipta do Sirije, s obzirom na to da se rečima osnivača Cionističkog pokreta, Teodora Hercla, „jevrejska država proteže od egipatskog potoka (Nila) do Eufrata“. U planu se insistira i predviđa da Izrael mora rekonfigurisati svoje geopolitičko okruženje, balkanizacijom okolnih arapskih država u manje i slabije države. Izraelski stratezi posmatrali su Irak kao svoj najveći strateški izazov. Zbog toga je Irak istaknut kao središte balkanizacije Bliskog Istoka i Arapskog sveta. U Iraku su, na osnovu koncepata „Plana Jinona“, izraelski stratezi pozvali na podelu Iraka na kurdsku i dve arapske države, jednu za šiitske muslimane, a drugu za sunitske muslimane. Prvi korak ka uspostavljanju ovoga bio je rat između Iraka i Irana, o kojem govori Jinona plan. Sam plan se zasniva na dve osnovne premise. Da bi preživeo, Izrael mora 1) postati imperijalna regionalna sila i 2) mora izvršiti podelu čitavog regiona na male države, uzrokujući raspad svih postojećih arapskih država. Na kraju, to bi rezultovalo novim granicama Izraela, koji bi onda obuhvatao istorijsku Palestinu, južni Liban, Golansku visoravan, Jordan i zaliv Agaba.
Dakle, s obzirom na to da se radi o procesima dugog trajanja i uzimajući u obzir istorijski i civilizacijski kontekst, aktuelni sukob Izraela i Palestine ne može predstavljati iznenađenje, ali može biti iznenađujući njegov ishod, odnosno spremnost Izraela da sukob pojača i krene korak dalje u ostvarenju svojih geopolitičkih ciljeva, pre svega u pogledu ovladavanja Istočnim Jerusalimom. Jer ne smemo zaboraviti da je koren izraelsko-arapskog sukoba pre svega religijske prirode i da se casus beli može geografski vrlo precizno locirati ili imenovati, a to je Hramovna gora. Stoga će i eventualno postizanje primirja imati privremeni i taktički karakter i predstavljaće samo predah u jednom širem eshatološkom procesu čiji se kraj vezuje upravo za prostor između Zida plača, Crkve Hristovog vaskrsenja i džamije Al-Aksa. Upućeniji naslućuju da je i ovaj sukob „neimarske“ prirode i da za cilj ima da obezbedi „lokacijske uslove“ za zidanje Trećeg Solomonovog hrama. A kako se kaže u jednoj izraelskoj tv reklami, posvećenoj upravo izgradnji Trećeg Solomonovog hrama: „Ovo je generacija. Deca su spremna“. „Nakba“ bi u tom slučaju bila globalna.

PIše: Filip Živanović za pecat.co.rs

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare