Na vratima na kraju hodnika se iz svjetlosti pojavljuje silueta. Raskošnih crvenih krila. Zastrašujućih rogova. Samouverenog koraka. Dok se kreće, crveno perje ostaje za njom, perlice pucketaju po pločniku… Ulazi u prostoriju, sjeda na stolicu, baca pogled preko svojih ružičastih naočara u obliku srca i izgovara: Ja sam Elton Herkules Džon i ja sam alkoholičar. I zavisnik od droga, dodaće. I zavisnik od seksa. I od šopinga. S problemima s bijesom… I tu ćete se prvi put gorko nasmiješiti prizoru legendarnog muzičara koji u svom najkitnjastijem scenskom kostimu sjedi na grupnoj terapiji i suočava se sa svojim najvećim problemima.
To je bizaran i vrlo efektan start filma “Rocketman”, koji životnu borbu legendarnog Eltona Džona pakuje u uzbudljivu, šarenu, šljokičastu fantaziju o velikim uspjesima, ali i velikim padovima.
– Moralo je da bude što iskrenije. Dno je stvarno bilo dno, a vrhunci su zaista bili to. Želio sam da film bude takav – rekao je sam Elton Džon.
U filmu ga igra mladi glumac Taron Edžerton, koji ne samo da likom podsjeća na Eltona, već je i njegove najveće hitove otpjevao na nivou. Da, “Rocketman” je muzička bajka koja prati muzičkog genija i njegov put do slave, ali prije svega do trenutka kad će se konačno osloboditi prošlosti i postati zadovoljan sobom.
Mnogo “prljavog veša” će usput ispasti. Od ispeglane školske uniforme malog Redžija koji nikad nije dobio zagrljaj od svog oca, i kojeg je majka doživljavala kao krivca za svoj promašeni život; preko odjeće koju mu je djevojka izbacila kroz prozor kad joj je priznao da je gej; preko raskošnih kostima superstara u kojima je paradirao i pravio šou od sebe, dok je iza scene trpio zlostavljanje svog partnera i gubio svoje najbliže prijatelje; pa sve do bademantila u kojem je svoje najdublje tajne ispovjedao na rehabilitaciji.
Ipak, ni u jednom trenutku neće skliznuti u neku tešku patetiku, niti će postati odbojan kao Rami Malek dok je tumačio Fredija Merkjurija u “Boemskoj Rapsodiji”.
Nema baš ni prostora za to, film je takav da su i najteže scene obojene najživljim bojama, često podvučene crnim humorom i muzikom koja podsjeća da priča ipak završava “hepi endom” – i na kraju vam se smješka pravi Elton Džon koji je u međuvremenu postao veliki humanitarac, osnažio svoja prijateljstva, našao čovjeka koji ga voli i ostvario se u ulozi oca.
Naravno, ima tu dosta materijala za zamjerke.
Nekima pretjerano djeluje scena u kojoj Elton Džon levitira sa svojom publikom, drugi tvrde da je muzičar u to vrijeme bio mnogo teži lik nego što je prikazano. Rusi su već isjekli sve scene koje prikazuju poljupce ili intimni odnos između dva muškarca, i uživanje nedozvoljenih supstanci, dok će neki možda primijetiti da takvih scena i nema koliko bi se očekivalo. U tom kontekstu sigurno će biti još dosta poređenja s “Boemskom rapsodijom”, a prije nego što krenu – treba imati na umu da Fredi Merkjuri “svoju” biografsku bajku nije aminovao, dok je Elton Džon bio potpuno uključen u “Rocketmana”.
Izvor:: Noizz.rs
