Tri RJEŠENJA ZA KOSOVO o kojima se priča - BIGportal.ba
Region Vijesti

Tri RJEŠENJA ZA KOSOVO o kojima se priča

Model dvije Njemačke, pa razgraničenje, zatim maksimalistički model pojedinih prištinskih političara da Srbija prizna Kosovo, a posljednje vrijeme i dvostruki suverenitet. Sve to su prijedlozi za rješavanje kosovskog problema sa kojima smo se suočili u proteklih godinu dana.

Svi oni figuriraju u javnosti, neki od ranije, neki od skoro, ali je suština da su manje-više svi u domenu nagađanja, jer konačnog prijedloga nema, niti bilo ko ima ideju kako će on izgledati. Jedino što je izvijesno jeste da se stvari dešavaju i intenziviraju, tim prije što je zapadna javnost, ali i pojedinci u domaćoj, ovu godinu označili kao prelomnu kada je u pritanju “kosovski čvor”.

Ove nedjelje održan je sastanak u Berlinu, gdje su se poslije gotovo pola godine sastali srpski i kosovski predsjednik Aleksandar Vučić i Hašim Tači, sa kancelarkom Njemačke i predsjednikom Francuske Angelom Merkel i Emanuelom Makronom. Međutim, tumači se da je ovaj susret lidera dvije najveće zemlje EU i onih koji dolaze sa Zapadnog Balkana poslužio da se ideja o prekrajanju granica stavi ad akta.

Naime, nije nepoznat stav Njemačke da joj ideja razgraničenja nije ni najmanje bliska. Iako na skupu u Berlinu to nije eksplicitno rečeno, u sižeu ovog samita, inače objavljenom na zvaničnom sajtu kancelarke Merkel, navodi se da su se učesnici skupa saglasili da će nastaviti sa naporima kada je riječ o normalizaciji odnosa i postizanju sporazuma, kao i da on “treba da bude sveobuhvatan i politički održiv i da doprinese stabilnosti u regionu”.

I pojedini evropski analitičari ovaj skup vide upravo kao odustajanje od ideje razgraničenja. U iščekivanju raspleta u javnosti se i dalje najčešće raspravlja o tri modela – razgraničenju, modelu dvije Njemačke i dvostrukom suverenitetu.

“Dvostruki suverenitet” je neprihvatljiv

Ovaj model se kao opcija pojavio prije petnaestak dana i on bi, prema pisanju štampe sa KiM, podrazumijevao da Kosovo očuva teritorijalni integritet, ali da Srbija uživa neki suverenitet nad kosovskim Srbima i srpskim crkvama. Kako su naveli, postoji mogućnost da Kosovo prenese dio svog suvereniteta na Brisel, a Brisel na Srbiju, “kako ideja ne bi zvučala previše agresivno”.

Šta tačno ovaj model znači pokušao je da objasni i srpski šef dipolatije Ivica Dačić. On je kazao da bi to značilo da će na sjeveru Kosova poslije desetak godina moći da se održi referendum.

– To rješenje podrzumijeva da Srbija prizna Kosovo, da taj dio (sjever Kosova) bude pod dejstvom dvostrukog suvereniteta, a da se nekada održi referendum. Po Srbiji, to je jedna ideja koja je neprihvatljiva – kazao je Ivica Dačić, i naveo da niko nije zvanično predložio ovo rješenje.

Predsjednik Srbije takođe je reagovao, istakavši da ne zna šta dvostruki suverenitet znači, da mu to niko nije ponudio, i da tako nešto neće biti prihvaćeno u Berlinu.


Razgraničenje, opcija koja je podigla buru

Za razliku od “dvostrukog suvereniteta”, daleko je više tumačena ideja takozvanog razgraničenja. Ni ona nije naišla na bespogovorno odobravanje, ali jeste pokrenula ozbiljnu debatu i na međunarodnom planu, koja se kretala od podrške za ideju do potpunog protivljenja.

Razgraničenje je model koji je još pre 10 godina pomenut u javnosti, kao jedna od opcija daleko starijeg modela – podele. Po njemu, ideja bi bila da se zna šta je na Kosovu “srpsko”, a šta “albansko”.

Ovaj model su u posljednjih godinu dana intenzivno pominjali i Vučić i Tači, koji su sa jedne strane zbog njega kritikovani, a sa druge strane dobijali “impulse” da bi ono moglo da bude i konačno.

Suština razgraničenja je da se, grubo rečeno, zna šta je čije, a korekcija bi mogla da znači i promjene postojećih granica, pa su u igri mogli biti razni modeli po kojima bi deo pokrajine Kosovo u konačnom rješenju ostao Srbiji, a pominjalo se, sa albanske strane i zahtjev za pripajanjem Preševske doline. Takođe, prema tumačenjima, insistiralo bi se na posebnom statusu za srpske crkve i manastire i Zajednicu srpskih opština.

Glavna zamjerka, prije svega u međunarodnoj areni, je bojazan da bi ovakav model zapravo bio okidač za promjene granica u drugim slučajevima, a najčešće su pominjane Bosna i Hercegovina i Republika Srpska, Makedonija…

Upravo se prekrajanju granica izričito protivi Njemačka, čiji je stav čvrst – toga neće biti. Međutim, zanimljivi su signali koji su stizali iz institucija EU, koje doduše neki krive da je dovela do prekida dijaloga zbog toga što je otvoreno prihvatila ideju promjene granica, i po kojoj je prihvatljivo rješenje ono oko koga se sve strane saglase. Sličan stav je iznijela i američka administracija, što je izazvalo još veću pažnju javnosti, jer se prvi put desilo da SAD nisu toliko isključive. Najveća promjena koja se dogodila po pitanju Kosova u posljednjih godinu dana upravo je u stavu SAD.


Dvije Njemačke

Ovaj model je možda i najistrajniji od svih postojećih: pominjao se tokom pregovora o Kosovu još 2007. godine, kada ga je izneo predstavnik EU u posredničkoj trojci Volfgang Išinger, a često se mogao čuti i od strane zapadnih političara i stručnjaka za Zapadni Balkan. Posljednji put ga je “na sto stavio” nemački Dojče veče, nekoliko sati uoči samita u Berlinu, navodeći izvore prema kojima je ovo takozvano hladnoratovsko rješenje – put ka raspliranju kosovskog čvora.

O ovom prijedlogu, kao prihvatljivom čak i za Njemačku, govorio je sada već bivši šef diplomatije ove zemlje Zigmar Gabrijel.

Međutim, model “dvije Nemačke”, nije baš naišao na topao prijem u Beogradu (prije svega jer je praćen stavom da bi Srbija trebalo da prihvati realnost kosovske nezavisnosti).

Suština modela je da se situacija riješi kao svojevremeno situacija sa Zapadnom i Istočnom Njemačkom, državama nastalim nakon Drugog svjetskog rata u vrijeme blokovske podjele svijeta, koje se nisu međusobno priznavale, ali su bile članice Ujedinjenih nacija i na tom putu se nisu međusobno blokirale.

U praksi, to bi značilo da bi Srbija trebalo da prihvati postojanje “države Kosovo” i stolicu u UN, ali da nije obavezna da je i formalno prizna.

Maksimalistički, prištinski model

Iza ova tri modela nalaze se bahati zahtjevi Prištine. Nema promjene granica, sve što je na Kosovu je kosovsko, odnosno prištinsko. Stolica u UN, članstvo u međunardonim organizacijama, Srbija ne blokira Kosovo nigde, ne lobira za povlačenje priznanja… To je suština prištinskih maksimalističkih aspiracija, po kojoj bi joj pripalo sve, a Srbija bi trebalo samo da “aminuje”.

To je ujedno i stav aktuelnog premijera Kosova Ramuša Haradinaja koji ga otvoreno zastupa, zbog čega je, između ostalog, i u sukobu sa kosovskim predsjednikom Hašimom Tačijem.

– Jedino oko čega možemo da razgovaramo je međusobno priznanje – gotovo svakodnevno se čuje u Haradinajevim izjavama, dok srpska strana pod ovakvim uslovima ne želi da razgovara, niti ovo vidi kao moguću opciju za rješenje. “Da damo sve, a da ne dobijemo ništa, tako neće moći”, dominantan je stav Beograda.

Sve su modeli koji su za sada u opticaju za rješenje kosovskog čvora, ali ni jedan nije formalan. Da li je neki od njih to u međuvremenu postati, ostaje da se vidi.

(Blic)

Danas objavljeno

Ajhorstova pozvala lidere u BiH da nađu rješenje za krizu

V.R.

Gužve na izlazu iz BiH

V.R.

Mačetom napao policajce, a zatim pucao na njih

M.

Ostavite komentar