Duhovi, vampiri i čudovišta
Da li ćete da vjerujete u ove priče ili ne vaša je odluka. Svi koji uživaju u zanimljivim legendama i pričama, sada će rado da saznaju za srpske domaće mitove pune neobičnih misterioznih bića.
Djevojka u bijelom
Ljudi koji se iza ponoći voze iz pravca Zaječara ka Boru možda vide nešto neobično pored puta kod sela Nikoličevo.
Naime, neki su prijavili da su nekoliko kilometara pred ulaz u Bor ugledali ženu u bijeloj vjenčanici pored puta. Prije desetak godina prvi put je jedan muškarac spomenuo da je vidio utvaru kako lebdi iznad druma preko kojeg je krenula da prelazi kada je on naglo zakočio. U sljedećem trenutku – žena je nestala. Poslije toga su se pojavili i drugi koji su navodno doživjeli isto.
Postoje dve legende u vezi sa ovom pojavom. Neki kažu da na tom putu luta duh mlade koja ja poginula u saobraćajnoj nesreći kada je pošla na svoj medeni mjesec. Druga legenda tvrdi da je u pitanju duh djevojke koja se ubila kada ju je vjerenik ostavio.
Da li je u pitanju bilo samo umor vozača, namjerno širenje legendi bez pokrića ili pak nešto više, odlučite sami.
Vodenica Save Savanovića
Na 30-ak kilometara od Bajine Bašte, kod Debelog brda, nalazi se selo Zarožje. Jeza i strah još uvijek žive u ovom planinskom predjelu, iako se Sava vampir, kako tvrde mještani, pojavio posljednji put prije 60 godina.
Mnogi ni danas ne smiju da prođu pored vodenice u kojoj je najpoznatiji srpski vampir ubijao mlinare.
U selu među planinama generacijama se prenosi legenda o vampiru Savi, junaku priče Milovana Glišića. Poslije devedeset godina iz 1880. kao i prvog domaćeg horor filma “Leptirica” (1973.) i dan – danas mnogi od vjeruju u ovo predanje.
Inače, riječ vampir jedina je srpskog porijekla koja je postala zajednička svim svjetskim jezicima. Ovaj izraz prvi put je zabilježen u jednom izvještaju austrijskog službenika Frombalda o slučaju koji se 1725. godine dogodio u srpskom selu Kisiljevu, objavljen u bečkom časopisu Vinerišes Diarum.
Čudovište iz Borskog jezera
Legenda o srpskom Loh Nesu tačnije čudovištu iz Borskog jezera decenijama ne napušta stanovnike Istočne Srbije. Mnogi mještani tvde da su u vodi vidjeli bezobličnu sijenku sa krilima i konjskom glavom.
Legenda postoji već skoro 40 godina u tom kraju. Naime, za srpskog Loha Nesa prvi put se čulo krajem 80-ih godina. Stanovnici okolnih sela pričali su da je njihova stoka koju su dovodili da se napoji na jezeru, misteriozno nestajala, čak i tokom dana.
Veliku zver koja živi u jezeru prvi je, prema legendi, pomenuo neki mladić po imenu Marko, kojem se navodno najbolji drug Milan utopio dok su se zajedno jedne večeri kupali u njemu. Kasnije su, međutim, mnogi to odbacili, povezujući njegovo “trabunjanje”, kako su ga nazvali, sa mentalnim stanjem nakon gubitka prijatelja.
(telegraf.rs)
