14. Februara 2022.

Top 5 stranaca u Partizanu: Virtuozi i golgeteri kojima se navijači klanjaju

Big Portal

Kroz istoriju ih je bilo zaista dosta, za ukus mnogih ljubitelja fudbala i previse i nije mali broj onih koju su spadali u prosečne ili ispod prosečne igrače, takoreći, promašaje.

Na prste dve ruke mogli bi se nabrojati oni koji su pravili razliku na terenu, a mi ćemo se fokusirati na “jednu ruku”, odnosno, one koji su ostavili ozbiljan trag u crno-belom dresu.

U toj grupi moraju biti još dvojica članova pomenutog “kluba 100”, Almami Moreira i Lamin Dijara, kao i još dvojica Brazilaca koji će večno biti ljubimci “grobara”, Kleverson Gabrijel Kordova Kleo i Leonardo da Silva Souza.

Krenućemo od poslednjeg i još uvek aktuelnog člana “parnog valjka”, Bibarsa Natha, budući da smo imali priliku da od njega ekskluzivno za B92.net dobijemo reakciju na ostvareni jubilej.

Bibars Natho za B92.net: Samo me jedna stvar zanima!

Foto: Pedja Milosavljevic/Starsport

Natho je u utakmici protiv Radničkog u Nišu upisao 100. nastup u crno-belom dresu, za šta mu je bilo potrebno dve i po godine boravka u Humskoj.

Izraelac je stigao u najboljim fudbalskim godinama kao veliko pojačanje, sa CV-jem bivšeg igrača CSKA, Rubina, Olimpijakosa… Važeći ugovor mu ističe na leto 2022. godine.

Imao je problema sa povredama, nedavno i anemijom zbog koje je pauzirao od fudbala skoro tri meseca i lako je mogao još ranije da dođe do kote 100.

Ukupno je postigao 33 gola (najviše od svih klubova u kojima je igrao), uz čak 27 asistencija.

“Ako vi kažete da sam jedan od najboljih stranaca u istoriji Partizana, to je velika stvar za mene. Svakako mi je veliki kompliment to što sam uspeo da ispišem stranice istorije kluba kakav je Partizan. Ali, da biste bili najbolji, morate da osvajate trofeje i to je ono što želim ove godine – titula šampiona. Tek posle toga ću početi da se slažem sa tom konstatacijom”, rekao je Natho za B92.net.

Navijače je od početka kupio neverovatnim pregledom igre i kreacijom kojom pleni, a brzo su stigli golovi u Evropi, kao recimo dva protiv AZ Alkmara u Ligi Evrope u Humskoj.

Ipak, najvredniji je svakako dao u poslednjem “večitom” derbiju kada je sa velike udaljenosti, slabijom levom nogom, zakucao loptu u mrežu kapitena Crvene zvezde Milana Borjana.

“Imao sam nekoliko lepih momenata, i u Ligi Evrope i u Ligi konferencija. Svakako gol u ‘večitom’ derbiju je velika stvar, a ja sam ih dao dva – u prvenstvu i u polufinalu Kupa za pobedu. Ali, kao što sam rekao, još uvek mi nešto fali, a to je trofej i želim da to bude najlepši momenat”, poručio je Natho.

Još uvek Natho čeka na prvi trofej od kako je u Humskoj.

“Da, to nam je svima cilj – titula šampiona. Za to radimo naporno i činimo sve da na kraju sezone budemo prvaci. Samo to nas zanima”, podvukao je Bibars Natho.

Almami Moreira – mišići i znanje mogu zajedno

Almami Moreira je stigao u Partizan one čuvene 2007. godine (kada je izbačen iz Evrope zbog divljanja navijača, a imao je vrlo jak tim), u paketu sa Laminom Dijarom i Žukom koji je Partizanu kao sportski direktor “poklonio” Ivan Tomić.

I Portugalac je, kao i Natho u Humsku stigao sa dobrim pedigreom, budući da je pet godina igrao na visokom nivou u belgijskom Standardu iz Liježa, a potom i nemačkom Hamburgu.

Sa Partizanom je osvojio dve “duple krune” uzastopno godinu za godinom, što se desilo po prvi put u istoriji kluba, a upravo je Moreira bio najbolji igrač te generacije.

Foto: Srdjan StevanovicStarsportphoto

Na kraju je za četiri godine osvojio isto toliko titula u prvenstvu, tri trofeja u Kupu i apsolutnu dominaciju Partizana pod njegovom “dirigenskom palicom” zaokružio je plasmanom u Ligu šampiona 2010. godine.

Na 120 utakmica u svim takmičenjima postigao je 27 pogodaka i upisao 30 asistencija.

I on je dao dva gola Crvenoj zvezdi. Prvi za spas i remi u 95. minutu u Humskoj, a drugi na stadionu “Rajko Mitić” za pobedu i kasniju overu titule.

Bilo je mnogo lepih, a kao jedan od lepših izdvaja se majstorija protiv Vojvodine u domaćim okvirima, te protiv jermenskog Pjunika u pohodu na Ligu šampiona.

Ostala je upečatljiva situacija kada mu je preminula majka dan uoči veoma važne utakmice kvalifikacija za Ligu šampiona protiv Apoela.

On je ipak odlučio da igra, dao gol već u drugom minutu i izazvao opštu euforiju na stadionu, ali Partizan nije prošao dalje.

Lamin Dijara – “Niko te nikad voleti neće…”

Ta pesma prva je asocijacija svakog navijača Partizana nap omen imena legendarnog senegalskog napadača.

Ako je neko rešetao mrežu najvećeg rivala, onda je to Lamin Dijara, strelac čak pet golova u “večitim” derbijima.

Čak devet ih je dao u evropskim takmičenjima i tu je, takođe, najbolji stranac u istoriji kluba.

Najbolji je u kategoriji odigranih utakmica među inostranih igračima, pošto ih je upisao čak 140.

Na kontu je sakupio 66 golova i 26 asistencija, osvojio četiri titule šampiona Srbije i dva Kupa, a bio je i najbolji strelac u istoriji Superlige Srbije.

Uvek je plenio harizmom i pozitivnom energijom, pa je lako stekao simpatije, a nakon silnih golova i uspeha u crno-belom dresu, brzo je zaradio nadimak “Crna Mamba”, te večno ostao ljubimac među “grobarima”.

Kleo – dupli zemljotres

Kleverson Gabrijel Kordova Kleo spada i na one liste igrača koji su prelazili direktno sa jedne na drugu stranu Topčiderskog brda.

Kada je to učinio 2009. godine, uistinu je napravio potres, a ubrzo je to podrhtavanje tla pojačao fantastičnim partijama u dresu Partizana.

Iako se u Crvenoj zvezdi nije preterano istakao, crno-belo mu je mnogo više prijalo na grudima, te je najpre najavio eksploziju onim “makazicama” protiv Rila, a onda sam uzeo “ključeve” tima Aleksandra Stanojevića i otključao Ligu šampiona.

Samo u tim kvalifikacijama leta 2010. godine na šest utakmica dao je osam golova, plus veoma važan u penal-seriji u Briselu protiv Anderlehta.

Potom i još dva u grupnoj fazi elitnog takmičenja (oba protiv Arsenala), te je na kraju na ukupna 63 meča imao čak 40 pogodaka i 12 asistencija.

Krenula su interesovanja Liverpula i Atletiko Madrida, ali je na kraju završio u kineskom Gvangdžuu, naravno, za ozbiljan novac.

Leonardo – hodajući problem, i za saigrače i za rivale

Nije tajna da je Leonardo da Silva Souza bio strah i trepet za protivničke golmane i defanzivce, jer driblera i virtuoza poput njega Humska dugo nije videla.

Međutim, isto tako bojazan je postojala i kod saigrača, pa je neretko bio slučaj da se ne pojavi na treningu jer nije zadovoljan dinamikom isplate primanja, iako su u to vreme postojala dugovanja prema.

Brazilac se jednostavno ne pojavi dok mu ne legnu pare, a kada se to desi, onda otvoreno pecka saigrače, sve dok ga Saša Ilić ne uzme pod svoje i odobrovolji tako što odigraju partiju Sonija i pusti ga da pobedi.

Ali, kada mu se igrao fudbal, Leonardo je bio neverovatan i, nije fraza, uistinu je mamio uzdahe na tribinama.

Foto: Srdjan StevanovicStarsportphoto

Glad za golovima koju je imao bila je neverovatna (pitajte Uroša Đurđevića), a to su osetili i navijači, pa ih je bilo više nego ikada tih godina na tribinama.

Posebno u sezoni 2016/2017. kada je Partizan odigrao poslednji “tango smrti” i sa Leonardom proslavio “duplu krunu” o kojoj od tada samo mašta.

Rešio je dva derbija, jedan u Humskoj u 89. minutu i jedan u Ljutice Bogdana, gde je u pobedi od 3:1 postigao dva pogotka.

Na 41 utakmicu postigao je čak 27 golova i imao devet asistencija.

Posle samo jedne sezone, otišao je u Al Ahli, a iako je bilo pokušaja i najava, nije se vratio u Humsku.

Još uvek, budući da ima samo 29 godina…

Autor – Stefan Smuđa

https://www.youtube.com/watch?v=CjwFpCLSNZw

B92.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare