Milica je odrasla sa bakom i dedom, a uvijek je isticala da je imala sretno djetinjstvo i da su joj oni bili najveća podrška. Dedo joj je preminuo prije godinu i po dana, a sada brine o baki Radi.
– Moja baka je za mene primjer jedne nevjerovatno snažne, poštene i najdivnije žene na svetu. Naučila me je da kroz život idem podignute glave, da je važno da budem poštena i lojalna, jer ću samo tako umjeti da budem zadovoljna sobom kad padne noć i legnem u krevet.
– Nakon dedine smrti, koji je bio moja najveća podrška u životu i oslonac cijele naše porodice, ništa više nije bilo isto. Nisam mogla baku da ostavim samu u našoj porodičnoj kući, već sam je preselila za Beograd.
Milica je istakla da joj je najbolnija tema u životu to što je baka zbog Alzheimerove bolesti ne prepoznaje.
– To je za mene trenutno najbolnija tema u životu. Bolest je uzela maha. Srce i duša me bole zbog toga što me moja baka ne prepoznaje. Ona je moje zlato, moja duša, moje sve na svijetu i mnogo je strašno kada prilikom svakog viđanja s njom, moram da se iznova upoznajem i pokušavam da je podsjetim ko sam. Da sam ja kćerka njenog sina, njena unuka. Njena Milica. Njena pjevačica , rekla je Milica.
– Sama činjenica da sam doživjela da neko ko mi je najbitniji na svetu postane dementan veoma je teška i potresna, izbjegavam da pričam i razmišljam o tome, ali očigledno da u životu postoje stvari koje ne možemo da biramo i na koje ne možemo da utičemo. Prilikom svakog našeg susreta trudim se da doprem do nje, da se prisjeti da sam ja njena Milica, ali svako novo viđanje donosi iste momente. Ali onda kad me prepozna, kad se sjeti, to je neprocenjivo i ne mogu da opišem taj osećaj kako me ljubi, grli… Svaka riječ koju mi uputi za mene je velika kao cijeli univerzum, istakla je.
Izvor: Telegraf.rs
(E.M.)
