Jedan od takvih začina je i tasmanijski biber u zrnu. Upravo on je jedan od najfinijih, najcjenjenijih svjetskih bibera.
Ovaj biber je najbolje dodavati pred samo serviranje hrane, jer se tako u potpunosti koristi njegova predivna aroma. Odličan je uz meso, ali i uz vegetarijanska jela. Tasmanijski biber je u prvi mah slatkastog, voćnog ukusa, ali brzo se osjeti i njegova specifična jačina i oštrina.
Tasmanijski biber dolazi iz roda malih stabala porijeklom iz Australije (s uzvišenja Tasmanije, Viktorije i Novog Južnog Velsa) i nije u rodu s lozom bibera.
Aboridžini možda nikada nisu upotrijebili listove i bobice sa stabla kao začin, ali su zato rani naseljenici vrlo brzo otkrili da se mljevene bobice mogu upotrebljavati kao začin.
Kolonijalni istoričar Danijel Man zabilježio je 1811. da ovo stablo začina posjeduje prodorniji kvalitet od bibera.
Svi dijelovi stabla su aromatični. Listovi imaju toplu, drvenastu aromu s notama citrusa; ukus je sličan. Svježe bobice na početku imaju ukus po slatkom voću, zatim slijedi intenzivni opor nagrizajući učinak, koji ostavlja utrnuli osjećaj u ustima.
Ako umjesto pravog bibera koristite tasmanijski, upotrijebite pola količine mljevenih listova, a čak i manje ukoliko koristite bobice.
Mješavina listova tasmanijskog bibera, limunske mirte i timjana dobra je za marinade ili za utrljavanje u jagnjetinu; u Australiji se ista mješavina koristi s lokalnim mesom od kengura ili emua.
Bobice su vrlo jake. Najbolji način da se upotrijebe je da se doda nekoliko cijelih ili smrvljenih bobica u jela koja se dugo kuvaju, npr. jela od graha ili u supe od miješanog povrća; dužim kuvanjem raspršuje se njihova oštrina i jačina te dopušta okusu bibera da se proširi kroz jelo.
Bobice takođe idu dobro uz teletinu i bogato začinjenu divljač, posebno zečetinu i srnetinu. Takođe, tasmanijski biber se dobro kombinuje s lovorom, bijelim lukom, borovicom, limunskom mirtom, majoranom, senfom, origanom, crnim vinom, ružmarinom, timjanom.
