Sa svojih 192 centimetara visine, Taško Načić je još od mladosti važio za “džina domaće filmske scene”. Strpljivo je radio, svoj talenat usavršavao i trpio i kada su ga neke značajnije uloge, i pored očiglednih kvaliteta zaobilazile, zbog njegovog fizičkog izgleda.
Tokom čitave karijere stoički se nosio sa činjenicom da, naročito u svijetu filma, važe surovi estetski standardi koje on, jednostavno, po mišljenju većine kulturnih stvaraoca, nije zadovoljavao.
– Svjestan sam da, zbog svoje spoljašnjosti, ne mogu da igram ljubavnike niti heroje. Potpuno sam siguran da nikada neću biti Hamlet – rekao je Taško Načić u jednom od rijetkih intervjua koje je dao.
Slavni glumac vremenom je naučio da se nosi sa tim, svjestan činjenice da će, uz marljiv rad i trud, uspjeh jednom sigurno doći.
Kada su ga jednom prilikom pitali kako se osjeća kada shvati da reditelj u nekoj ulozi potencira njegov fizički izgled, odgovorio je fenomenalno.
– Smatram da vezivanje za nečiji izgled ide na prvu loptu. Važnije je šta čovjek iznutra može uraditi. Dobro, ne kažem da izgled ne može pomoći, ali dobro se sjećam kad sam, kao student akademije, gledao hudožestveni teatar. Davali su fragmente, i Tarasova je glumila Anu Karenjinu. Tarasovoj je tada bilo oko šezdeset i nešto godina, bila je golema, debela. No, poslije jedne minute predstave, to vam nije smetalo i pred sobom ste zaista imali Anu Karenjinu – objasnio je Načić.
ISTORIJSKI ZABAVNIK
