Dok je narod na banjalučkom Trgu Krajine mjesecima davao časove demokratije svima koji ne znaju kako to izgleda, negdje sa druge strane računalo se na to da će to brzo proći i da će se sve zaboraviti. Godinu dana kasnije, umjesto da se otkrije ubica Davida Dragičevića, otkrilo se samo ko su ubice demokratije.
Nakon tjeranja ljudi koji protestuju, privođenja roditelja ubijenog mladića, hapšenja političara koji su stali uz narod i kršenja osnovnih ljudskih prava, ali i mnogih zakona, nisu stali…
Iako imaju svoje medije, svoja lažna saopštenja i sredstva da stvari predstave onakvima kakve nisu, nisu uspjeli da sakriju fotografije i snimke brutalnog nasilja koje su obišle svijet.
Dakle – ili sve ovo vrijeme nesposobno traže ubicu ili ga vrlo sposobno kriju, treće nema. Ako uzmemo u obzir da nikoga ne štite, pokazalo se da ljudi, koji su radili na slučaju, nisu sposobni da otkriju ubicu, a da vrh Ministarstva unutrašnjih poslova nije sposoban da podnese kritiku, niti da građanima omogući osnovno demokratsko pravo.
Zato su sada odlučili da se spreme toliko dobro da se više niko ne usudi povikati – Pravda! i da se niko ne usudi reći da je nezadovoljan ili, ne daj Bože, da krene da se bori za neku pravdu i istinu. Spremno će dočekati sljedeće proteste i to će sve uraditi po zakonu koji je već spreman.
Spremili su izmjene Zakona o javnom redu i miru, ali i Nacrt zakona o javnom okupljanju. Kazne za one koji se okupljaju mogle bi biti tri puta veće, oni koji jednom budu kažnjeni pa dođu ponovo na proteste mogli bi i u zatvor, a uz sve to biće zabranjeno fotografisanje i snimanje policijskih službenika.
Vjerujem da se ovoga ni Orvel ne bi sjetio, ali istina, zvuči kao savršen recept za diktaturu, jer su sada spremili sve što im je nedostajalo da u decembru ljude sa trga pošalju direkt u zatvor.
Zabranili su ljudima da se okupljaju, da traže pravdu, da kažu šta misle, da budu nezadovoljni, da se bore za svoja prava… Neka nam zabrane još da mislimo, da se krećemo, neka ograniče koliko dnevno statusa na društvenim mrežamo možemo napisati, koliko rečenica javno možemo izgovoriti…. i tako dalje, da im ne dajem više ideja.
Ono što najviše vrijeđa zdrav razum (pod uslovom da ga imate) jeste to što govore da štite građane i da rade za dobrobit Republike Srpske.
Za dobrobiti iste te policije i istog naroda ne ubijajte demokratiju, ne ubijajte zdrav razum, pustite poštene policajce da rade svoj posao, kažnjavajte one koji krše zakon, a ne one koji ukazuju na to. Ako iko od poslanika ima imalo ljudskosti u sebi, imalo dostojanstva i morala odbiće ovo suludo ubijanje svega što nam je još ostalo. Ali, nažalost, ne pita se njih, negdje je već sve odlučeno.
Nažalost, dok mi govorimo da se slučaj Dragičević nikome više ne smije dogoditi i da niko više ne smije doživjeti ono što je doživjela ova porodice, nadležno ministarstvo saglasno je da se slučaj Dragičević više ne smije dogoditi, ali njima.
Nije ih briga da li će se ikad više dogoditi roditeljska bol, briga ih je da se njima više ne ponovi sramota koju su doživjeli i slika koja je 25. decembra iz Banje Luke poslata u svijet. Bitno im je, da kad se to sljedeći put desi, narod bude nezadovoljan u svoja četiri zida, jer će na ulici dobiti tolike kazne koje će mjesecima otplaćivati.
Tužno, jadno, bolno, zastrašujuće, poražavajuće, ponizno… Naš narod je preživio mnoge ratove, ali teško da će i ovaj mir.
Ovaj javni red i mir.
Iskren i drljiv tekst. Ni komunisti nisu bili ovakvi za vrijeme Informbira tj Kominforma. Mladi ljudi računajte na preostali dio boračke populacije (kažem dio jer je i tu odavno bitno ko ima polžaj, penziju, dodatak, vozača i sekretaricu). Vlast upravo nije računala na mlade ljude koji dolaze u generacijama svake godine, a oni na vlasti da bi sačuvali neke svoje interese pokušavaju da tu mladost i budućnost stežu i sapinju sve više. Imaju oni svoje partijske podmladke ali to su zavedena i podkupljena djeca koja će tek progledati i početi da misli svojom glavom. Nije ovo kriminalna organizacija, već zemlja palih predaka za slobodu i pravdu. Zapamtite, ta ista pravda i mladost ma koliko sabijena i stegnuta bili jednom će se osloboditi stege a onda je oslobađanje i sloboda neminivna, poput zategnute praćke. Na žalost, umjesto da su samo naše generacije platile danak da bi Vi slobodni bili, dešava se baš ono što nas uči istorija i trenutna i do srži loša i korumpirana vlast negira. Neka Vas Gospod Bog sačuva od svakog zla.
Ko iskreno i strasno ljubi
Istinu , Slobodu i Otadžbinu
Slobodan je i neustrasiv kao Bog
a prezren i gladan kao pas.
Pomozimo Otadžbini.
Ko ce ako necemo mi ?
Kada ako ne sada ?