U tom trenutku, Italija je imala 152 registrovana slučaja i troje preminulih od kovida, pa je sve djelovalo kao pretjerana reakcija, dodaje se u tekstu.
Međutim, kako su dani prolazili, mjere su postajale sve restriktivnije – do 4. marta sve škole u Italiji su zatvorene, a nedjelju dana kasnije, cijela zemlja je bila pod lokdaunom.
Do 12. marta preminulo je više od 1.000 ljudi, a samo za još četiri dana, umrlo je još 1.000.
“U većini zemalja su u to vrijeme trajale žurke, kada su Italijani bili zarobljeni u svojim domovima, gledajući na televiziji scene kao iz filmova o apokalipsi – medicinare u specijalnim odijelima, bolnička odjeljenja prepuna boca za kiseonike i mrtvačnice tako nabijene kovčezima da je vojska bila pozvana u pomoć”, podsjetio je Gardijan.
Uskoro, Italija je imala skoro 1.000 mrtvih na dan, a lokalne novine bile su prepune čitulja.
