Zapitamo li se katkad kada smo se osjećali najprijatnije, odgovor ćemo svakako pronaći u svim onim divnim stvarima i ljudima koji su tome doprinijeli, pomažući nam svjesno i nesvjesno da se osjećamo dobro ili bolje. Zašto nas priroda očarava, kakav nam osjećaj daje? Zašto nas ljudi koji u nama proizvode najljepše emocije očaravaju? I nije važno da li su nam ti ljudi i koliko bliski. Ponekad je dovoljan samo trenutak da nas neko zadivi i pošalje poruku kako je svjetlost u nama i oko nas, ključ. Ključ za sve one divne emocije i osjećanja kojima težimo i kojima bi trebalo da teži svaki normalan čovjek.
Zato birajmo svjetlost. Nazovimo je kako nam volja, prirodnom, urođenom, prazničnom, božićnom, čarobnom, tajanstvenom, samo nama svojstvenom, ali neka to svjetlost bude. Bez nje smo sputani i prazni. Kada sijaš, bolje vidiš. Sve češće osjećam ljubav prema ljudima koje sam tek srela. Baš zbog svjetla koje nose sa sobom, zbog ljepote kojom zrače. Toliko sam zavoljela te slučajne, kratke susrete sa ljudima koji mi nisu poznati, ali me oplemene svojim osmijehom, svojom riječju, djelom i svjetlom svojim.
Toliko da imam osjećaj da se poznajemo. Njihova namjera je časna. Njihov poziv je plemenit. Duše se prepoznaju i nije im važno ko je ko. Susreti su to koji ne nose teret koji je suvišan i koji nisu bezrazložno opterećeni. Zato ih volim. Čovjek čovjeku ne mora nužno biti vuk. Može biti svjetlo koje će dušu da obasja i da se ta svjetlost nikad ne ugasi.
NE TRAŽIMO IZGOVORE ZA SOPSTVENU TAMU
Zapitajmo se s vremena na vrijeme s kojom namjerom radimo određene stvari. Vrlo često smo nesvjesni koliko je namjera važna. Šta želimo da poručimo svijetu našim postupcima? Koji je cilj našeg djelovanja i šta mi to očekujemo od našeg putovanja?
Toliko puta sam čula izgovore za loše životne odgovore i za sopstvenu tamu. I vi ste ih čuli u to sam sigurna. I upražnjavali. Isto kao što sam i ja. Ali može drugačije, mnogo drugačije. Prestanimo sa izgovorima zašto nešto ne možemo, nemamo, prestanimo tražiti krivce i upirati prstom. Počnimo sa namjerom da ćemo sijati po svaku cijenu.
Čak i onda kada se tamni oblaci svom silinom natovare na naša leđa u vidu problema ili ljudi koji žele da i mi potamnimo. Nemojmo. Tada sijajmo najsjajnije, jer možda je to svjetlo naš spas. A tama neka se vrati na adresu sa koje je i stigla. Šta mi dobro primanjem tuđe tame možemo dobiti? Šta vraćanjem istom mjerom možemo dobiti? Ništa osim umnožene tame i jada. Nema svjetlosti u jadu i tami. Kao što nema dobra u lošoj namjeri.
Kad vratim film na nekoliko svojih vrlo teških godina I pokušam da se sjetim sebe u njima, dođe mi da plačem. Bude mi danas žao što sam sebi dozvolila da toliko potamnim, da se gotovo predam. Od tolike tame dugo vremena nisam dobro vidjela. I ko zna koliko sam sebi svjetla uskratila. To danas znam i nimalo mi se ne sviđa to što u životnom retrovizoru vidim. Ali srećna sam što sam uspjela da skinem te tamne oblake sa sebe i da ih sopstvenim svjetlom otjeram.
VAŽNO JE SIJATI
Odluka je jednostavna. Ako mi postanemo svjesni koliko je važna. Koliko je važno sijati, obasjati svoju dušu, razgaliti svoje srce i voljeti, voljeti sebe, ljude, život… Jer nemamo mi veći adut od ljubavi na ovom našem kratkom putovanju. Adut, koji će nam više dobra dati i darovati ga svjetlošću našom svijetu oko nas. Koliko puta nas je tama zavela, nikud odvela? Malo li je. Svaki trenutak je tu da nam da priliku da sijamo ako to želimo. Ili da to ne uradimo pod raznim izgovorima i tako puni neke tame prepisujemo od onih koji su mnogo gori đaci od nas. I bivamo isti. Svjetlo je spektar. Tama je tama i ništa više.
Zato ne dozvoli da te zavede i u tamne vilajete odvede. Oni su poput lavirirnta i treba mnogo vremena da se pronađe izlaz. Ne dozvoli da prođu godine da bi to shvatio i ne dozvoli da neko uspije u svojoj namjeri da ti oduzme lični pečat. Jer ti se sutra neće svidjeti ko si bio juče i šta si sebi dozvolio. Niko nema pravo da nam oduzima naše svjetlo, našu dušu, nas…
Istina je da je život i svjetlo i tama i da su neke tame nužne. Takođe je istina da je život umjetničko djelo. A istina je i to da nema tog svjetla koje će nas obasjati spolja ako mi nismo odlučili da sijamo iznutra…
Ukoliko ti se dopao tekst, podijeli ga sa prijateljima i (…naravno…) sačuvaj ga za kasnije..:)
Pročitaj i moj tekst https://zenazna.rs/magija-je-unutar-svakog-od-nas/
