9. Maja 2022.

SVJETLOST JE NAŠA SUŠTINA – I NAŠ KLJUČ

Big Portal

Zato birajmo svjetlost. Nazovimo je kako nam volja, prirodnom, urođenom, prazničnom, božićnom, čarobnom, tajanstvenom, samo nama svojstvenom, ali neka to svjetlost bude. Bez nje smo sputani i prazni. Kada sijaš, bolje vidiš. Sve češće osjećam ljubav prema ljudima koje sam tek srela. Baš zbog svjetla koje nose sa sobom, zbog ljepote kojom zrače. Toliko sam zavoljela te slučajne, kratke susrete sa ljudima koji mi nisu poznati, ali me oplemene svojim osmijehom, svojom riječju, djelom i svjetlom svojim.

Toliko da imam osjećaj da se poznajemo. Njihova namjera je časna. Njihov poziv je plemenit. Duše se prepoznaju i nije im važno ko je ko. Susreti su to koji ne nose teret koji je suvišan i koji nisu bezrazložno opterećeni. Zato ih volim. Čovjek čovjeku ne mora nužno biti vuk. Može biti i svjetlo koje će obasjati dušu i da se ta svjetlost nikad ne ugasi.

SVJETLOST JE NAŠA SUŠTINA
NE TRAŽIMO IZGOVORE ZA SOPSTVENU TAMU


Zapitajmo se s vremena na vrijeme s kojom namjerom radimo određene stvari. Vrlo često smo nesvjesni koliko je namjera važna. Šta želimo da poručimo svijetu našim postupcima? Koji je cilj našeg djelovanja i šta mi to očekujemo od našeg putovanja?

Toliko puta sam čula izgovore za loše životne odgovore i za sopstvenu tamu. I vi ste ih čuli u to sam sigurna. I upražnjavali. Isto kao što sam i ja. Ali može se to i mnogo drugačije. Prestanimo sa izgovorima zašto nešto ne možemo, nemamo, prestanimo tražiti krivce i upirati prstom. Počnimo sa namjerom da ćemo sijati po svaku cijenu.

Čak i onda kada se tamni oblaci svom silinom natovare na naša leđa u vidu problema ili ljudi koji žele da i mi potamnimo. Nemojmo. Tada sijajmo najsjajnije, jer možda je to svjetlo naš spas. A tama neka se vrati na adresu sa koje je i stigla. Šta mi dobro primanjem tuđe tame možemo dobiti? Šta vraćanjem istom mjerom možemo dobiti? Ništa osim umnožene tame i jada. Nema svjetlosti u jadu i tami. Kao što nema dobra u lošoj namjeri.

Kad vratim film na nekoliko svojih vrlo teških godina i pokušam da se sjetim sebe u njima, veoma se rastužim. Bude mi danas žao što sam sebi dozvolila da toliko potamnim, da se gotovo predam. Od tolike tame dugo vremena nisam dobro vidjela. I ko zna koliko sam sebi svjetla uskratila. To danas znam i nimalo mi se ne sviđa to što u životnom retrovizoru vidim. Ali srećna sam što sam uspjela da skinem te tamne oblake sa sebe i da ih sopstvenim svjetlom otjeram.

SVJETLOST JE NAŠA SUŠTINA
VAŽNO JE SIJATI
Odluka je jednostavna, ako mi postanemo svjesni koliko je važna. Koliko je važno sijati, obasjati svoju dušu, razgaliti svoje srce i voljeti, voljeti sebe, ljude, život… Jer nemamo mi veći adut od ljubavi na ovom našem kratkom putovanju. Adut, koji će nam više dobra dati i darovati ga svjetlošću našom svijetu oko nas. Koliko puta nas je tama zavela, nikud odvela? Svaki trenutak je tu da nam da priliku da sijamo ako to želimo. Ili da to ne uradimo pod raznim izgovorima i tako prepisujemo od onih koji su mnogo gori đaci od nas. I bivamo isti. Svjetlo je spektar. Tama je tama i ništa više.

Zato ne dozvoli da te zavede i da u njene odaje zalutaš. One su poput lavirirnta i treba mnogo vremena da se pronađe izlaz. Ne dozvolimo da prođu godine da bismo to shvatili i ne dozvolimo da neko uspije u svojoj namjeri da nam oduzme lični pečat. Jer nam se sutra neće svidjeti ko smo bili juče i šta smo sebi dozvolili. Niko nema pravo da nam oduzima naše svjetlo, našu dušu, nas…

Istina je da je život i svjetlo i tama i da su neke tame nužne. Takođe je istina da je život umjetničko djelo. A istina je i to da nema tog svjetla koje će nas obasjati spolja ako mi nismo odlučili da sijamo iznutra…

Ukoliko ti se dopao tekst, podijeli ga sa prijateljima i (…naravno…) sačuvaj ga za kasnije 🙂

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare