Premda ga mnogi najčešće doživljavaju kao začin u jelima ili miris u ormarima, baš poput sestrinske lavande, ruzmarin kao vrsta mediteranske biljke može se pohvaliti lijepim, grmolikim izgledom, posebno u vrijeme cvjetanja, a svojim opojnim mirisom u stanju je da otjera brojne štetočine i na taj način zaštiti ostale biljke u vrtu.
Njegovi listovi intenzivnog mirisa i ukusa vijekovima se koriste kao začin, za aromatizovanje povrća i mesnih jela.
Naziv ove dobro poznate biljke dolazi od latinske riječi ros (rosa) i marinus (more), te samim time opravdava činjenicu da mu za rast posebno pogoduje vlaga koju donosi morski povjetarac. Osim na Mediteranu, s kojeg potiče, ruzmarin se uzgaja i u Engleskoj, Meksiku i SAD.
Kako brinuti o ruzmarinu?
Postoje dvije vrste ruzmarina, one koje rastu kao uspravni grm i one koje stvaraju zemljani pokrivač.
Vrsta rosemary officinalis ona je koju najčešće srećemo u baštama, posađenu u loncima i teglicama na balkonima i prozorima, piše tportal.
U proljeće ruzmarin ima plave, ružičaste, bijele ili ljubičaste cvjetove, a s obzirom da je riječ o biljci toplog podneblja, većina vrsti traži veliku količinu sunca. S druge strane, u zimskim mjesecima uspješno podnosi nisku temperaturu i mraz, ukoliko ga odlučite ostaviti napolju.
Ruzmarin je jedna od onih biljaka koju je potrebno redovno i uravnoteženo zalijevati. Tokom ljeta, za vrijeme vrućina, preporučeno je zalijevanje jednom do dva puta dnevno. Isto tako, važno je pripaziti da ne pretjerate, jer u tom slučaju može da dođe do truljenja korijena i propadanja biljke – veći je pobornik dobro isušenog tla uz umjerenu vlagu.
Prvu sedmicu ili dvije kada ga posadite, potrebno mu je više vode kako bi se dobro ukorijenio u tlo. Nakon toga, ako je ruzmarin posađen na otvorenom, kiša će odraditi svoje. Otporan je na sušu, pa će preživjeti i ako ga ne zalijevate dugo vremena.
Ruzmarinu omogućite dobro drenirano tlo, jer ne voli tla koja se ne isušuju dobro.
Kako biste uživali u rastu ruzmarina na pravilan i uspješan način, potrebno je da povedete brigu o njegovom orezivanju, i da istovremeno pazite na pojavu bolesti i štetočina koje ga napadaju, kao i da ga zaštitite od korova.
Rano proljeće idealno je vrijeme za orezivanje ruzmarina, a cvjeta dva puta godišnje, u aprilu i septembru.
Ljekovita biljka
Ruzmarin štiti od bakterija u hrani, posebno u ljetnjim mjesecima, zahvaljujući antimikrobnom djelovanju, i suzbija širenje patogenih mikroorganizma. Zovu ga i prirodnom zamjenom za aspirin, jer smiruje nervni sistem i jača probavu. Kalorije vas ne moraju brinuti, a bogat je vitaminima i mineralima. U otprilike 100 grama ruzmarina nalazi se 14,4 g dijetalnih vlakana. Obiluje manganom, kalcijumom, gvožđem, bakrom i magnezijumom, a od vitamina C, A, te folnom i pantenonskom kiselinom.
Listići ruzmarina i eterična ulja mogu se koristiti kod, na primjer, disajnih tegoba, odnosno kapi ulja s vodom za inhalaciju. Koristi se i kod lakših dijagnoza bolesti jetre i problema u lučenju žuči. Naučnici su, takođe, otkrili kako mirisanje ulja iz biljaka i trava može da pomogne da poboljšamo pamćenje, a testovi na Univerzitetu u Njukaslu pokazali su da je ruzmarin odličan primjer.
Ruzmarin spada u tvrde začine, a njegovi tvrdi listovi skidaju se s grančice i koriste u jelima koja se duže kuvaju. Obično se koristi s pečenim mesom, a izvrsno se slaže i s pečenim krompirima. Neizostavan je dio fokače, fine italijanske pogače s maslinovim uljem, a koristi i se i u sosevima s crvenim mesom, te s ribom na gradele.
Osim toga ruzmarin će ukusom oplemeniti i razne domaće namaze. Tako ćete dobiti zdrav obrok za doručak i večeru, baš poput namaza od pasulja, gotovog za deset minuta.
(N1)
