To znači da se svako peto dijete nalazi na evidenciji centara za socijalni rad kojih u BiH ima 117.
Na evidenciji je približan broj muške i ženske djece, a najviše ih je u kategoriji ugroženih porodičnom situacijom i osoba u stanju različitih socijalno-zaštitnih potreba. Najveći broj djece, blizu 40.000, je uzrasta od sedam do 14 godina.
Predsjednik Saveza socijalnih radnika FBiH Mirnes Telalović poručuje da su to zabrinjavajuće činjenice i da prikazuju realnu sliku o ekonomskom stanju velikog broja građana BiH.
–Zakonom o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom FBiH, kao i kantonalnim zakonima iz ove oblasti propisano je pravo na dječji doplatak. Ovo pravo je pravo iz socijalne zaštite, a korisnici prava na dječji doplatak su porodice koje se neposredno brinu o djetetu, čiji mjesečni prihodi po članu domaćinstva ne prelaze 15 odsto od prosječne neto plate kantona. Cenzus se ne odnosi na porodice koje se brinu o djetetu bez oba ili jednog roditelja, porodice koje imaju dijete ometeno u fizičkom ili psihičkom razvoju i porodice u kojoj dijete ili jedan od roditelja imaju najmanje 60 odsto oštećenja organizma. Ovo pravo se ostvaruje po svakom djetetu uzrasta do 15. godine života i dalje sve dok je na redovnom školovanju, a najdalje do 27. godine života. Najveći procenat maloljetnika korisnika socijalne zaštite ostvaruje ovo pravo – rekao je Telalović za Klix.
Pored ovog prava, dodao je, značajan broj maloljetnika koristi pravo na smještaj u ustanove socijalne zaštite. Ovim pravom zbrinjavaju se djeca bez roditeljskog staranja, djeca čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.
Sve više slučajeva zapuštanja djece i nasilja u porodici
U BiH je 597 djece bez oba roditelja, a 34 djece nepoznatih roditelja. Njih 579 su djeca napuštena od roditelja, dok 743 djece ima roditelje spriječene da obavljaju roditeljsku dužnost.
Na evidenciji je 2.520 djece roditelja koji ih zanemaruju ili zlostavljaju te 7.635 djece čiji je razvoj ometen porodičnim prilikama.
–Nažalost, sve je veći broj maloljetnika koji se zbrinjavaju zbog odgojnog zanemarivanja i zapuštanja, zbog nasilja u porodici, zatim poremećaja u ponašanju. Svi ovi podaci ukazuju na činjenicu kako bismo trebali posvetiti veću pažnju očuvanju i jačanju porodice i porodičnih odnosa kao i pravovremenom prepoznavanju i prevenciji rizičnog ponašanja djece i mladih – kaže sagovornik.
Više od 15.000 djece u BiH ima smetnje u psihičkom i fizičkom razvoju, a blizu 1.000 ima poremećaje u ponašanju i ličnosti. Više od 5.500 su maloljetnici društveno neprihvatljivog ponašanja, 771 ih je sklono skitnji, 1.344 prosjačenju, a 116 prostituciji.
Telalovića smo pitali i jesu li socijalne mjere u BiH dovoljno snažne i uređene.
–Socijalna zaštita u Bosni i Hercegovini vrlo je kompleksan sistem. Na nivou države ne postoji niti jedna ustanova socijalne zaštite, niti je propisana njena nadležnost. Socijalna zaštita je propisana i data u nadležnost entitetima i Distriktu. U Federaciji BiH je dodatno spuštena na kantonalne nivoe, te je data mogućnost lokalnim zajednicama da prošire socijalna prava. Ovako uređen sistem nedovoljno je efikasan, prava i visine naknada po pravima su neusklađena i nejednaka i zavisna su o ekonomskim mogućnostima kantona, čime su korisnici dovedeni u diskrimisan položaj.
Sistem funkcioniše na osnovu ostvarenog prava, a ne prema stvarnim i realnim potrebama korisnika. Često je pojava da korisnici ostvaruju ista prava sa različitih nivoa upravo zbog nepostojanja adekvatnih sistema praćenja. U jednom ovako postavljenom sistemu, kolika god da su izdavanja za socijalna prava, nedovoljna su – istakao je predsjednik Saveza socijalnih radnika FBiH.
On je dodao da je, ako se analiziraju budžeti, vidljivo da se značajna sredstva izdvajaju za socijalna prava te da se postavlja opravdano pitanje kako ih adekvatno usmjeriti.
Srpskainfo, Nataša Pušić
Foto: Shutterstock
