23. Juna 2022.

Subotičani i sapun – od “Slavice” do sapundžija iz pakla

Big Portal

Ako bi nas vremeplov prebacio u doba kada je ovaj grad oslobođen od Turaka, pretpostavimo da bi najkomfornije bilo prenoćiti u staroj tvrđavi, u kojoj su bili stanovi velikog kapetana i ostalih starešina varoši. Drugo je pitanje da li bi današnjem čoveku i najbolja tadašnja soba pružila higijenske uslove koje danas smatramo minimalnim da bi u njoj boravili.

Jedan zapis s kraja 18. veka opisuje Suboticu i njene stanovnike, pa između ostalog i njihovo oblačenje koje na nogama podrazumeva opanke a ispod njih marame.

Za te obojke kaže se da imaju neugodan miris, takoreći nepodnošljiv. Bez obzira što je činjenicu da Subotičanima smrde noge zapisao neko iz prestonice, nama je ostavio saznanje kako su i tada postojali higijenski standardi.

Zasigurno su bili niži nego danas, ali ljudi ipak nisu bili ravnodušni prema mirisima oko sebe. Iako nisu imali ni blizu ovakve mogućnosti za održavanje lične čistoće kakve imamo mi danas, stari Subotičani su se borili protiv smrada i prljavštine.

Kada je to zapisano, 1786. godine, izvesni Mihael Šredinger iz Nemačke otvorio je radionicu i prodavnicu sapuna koja je bila druga u Subotici jer je na Somborskom putu je već postojala jedna.

U Istorijskom arhivu je sačuvana njegova žalba na nelojalnu konkurenciju koju mu prave domaćice sa svojom kućnom proizvodnjom. Ubrzo je stigla i presuda: Sapun koji nije napravio zanatlija može da se prodaje samo na vašarima.

Jedan vek kasnije, Mano Beck je otvorio radnju koja će prerasti u fabriku sapuna, a koju ćemo posle rata znati kao “Slavica”. Becka su se setili i kada su u “Slavici” došli na ideju da tržištu ponude sapune proizvedene na stari način.

Receptura za sapun koji pliva na vodi već bila izgubljena u to doba, krajem sedamdesetih, ali je još bilo preostalo nešto od starog znanja.

Nije poznato kako su prošli “retro” sapuni u prodavnicama.

Marketinški trik da nešto što je staro mora biti i dobro, verovatno nije toliko učinkovit u hemijskoj industriji, mada je sasvim moguće da su neki od sapuna još pre rata bili na nivou koji bi zadovoljio današnje prohteve, ako ne i više od toga.

https://twitter.com/MoojeOkoo12345/status/1539860958880964608

Sapundžije iz pakla

Kad je reč o ovoj temi, ne možemo a da se ne podsetimo crne hronike i horor priče iz šezdesetih godina.

Na prostoru današnje “Doline lopova” tada je bila livada.

Oko nje su se zidale kuće dok je ovaj prostor zaobilažen zbog visokih podzemnih voda. Deca iz Kertvaroša dolazila su na “safari” pa je tako i jedna klinka iz ulice Ištvana Kizura provodila tamo vreme u potrazi za cvećem i leptirima.

Jednog dana, uprkos izričitoj zabrani roditelja, približila se ivici bunara gde je ugledala ružan prizor. Neko je, izgleda, unutra ubacio crkotinu. Kada je i njena majka došla da osmotri problem, situacija je postala dramatična. Ubrzo je na tom mestu bila i milicija, jer dole nije bila crknuta životinja već delovi ljudskog tela.

Istraga je brzo dala rezultate. Ubijeni je stanovao u blizini sa svojom suprugom. Ceo komšiluk je kod tog starijeg bračnog para kupovao domaći sapun koji je bio prvoklasan. Žena je ubila svog muža i to bi bio samo još jedan od sličnih slučajeva da je leš ubijenog bio celovit, ili da su barem svi komadi tela bili na broju. Međutim, deo nesretnog čoveka je nedostajao. Naime, od upotrebljivih delova je napravljen sapun a ostalo je završilo u bunaru. Stari način proizvodnje sapuna zahtevao je životinjske masnoće, so i masnu sodu. Da li je ta žena mislila da će da ukloni tragove zločina tako što će svog muža da skuva, ili je to bio samo deo paklene osvete, ostaće tajna jednog pomračenog uma. Komšije koje su kupovale od njih, sapun domaće izrade više nisu uzimali u ruke, prenosi portal GradSubotica.co.rs.

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare