Likovnim izražavanjem dijete jača samopouzdanje i na taj način dobijamo uvid u unutrašnje stanje djeteta. Crtanjem dijete reagira slobodno, spontano i bez ikakvih ograničenja.
Upravo tim nesavjesnim izražavanjem dijete može pokazati i iskazati šta ga to muči, ali vam možda ne može ili iz nekog razloga ne smije reći. Naprimjer, likovni crtež može biti pokazatelj agresivnosti i traume nekog oblika zlostavljanja koje je dijete moglo pretrpjeti, a to se može otkriti kroz pojavu specifičnih simbola u crtežu zlostavljanog djeteta i to na način na koji crta neke od osnovnih likovnih figura poput kućice, stabla, porodice, cvijeta i ljudskih figura.
Upravo likovni crtež daje djetetu slobodu da progovori o svom unutrašnjem svijetu. Također, na ovaj način može se primijetiti i zaključiti ima li dijete kakvih problema s razvojem. Vrlo je bitno djeci dati slobodu prilikom likovnog izražavanja, bez pravila i kritika, jer samo tako podići ćete njihovo samopouzdanje, pojačat ćete njihovu radoznalost i dati osjećaj slobode. Kritiziranje dječijeg crteža je nedopustivo, jer time ćete potaknuti njihovu bojažljivost i neodlučnost.
SIMBOLI I ZNAKOVI
Kada govorimo o crtežu kao prikazu djetetovog unutrašnjeg stanja u obzir treba uzeti i djetetove sposobnosti, osobine, znanja, vještine i intelektualnu zrelost.
U predškolskoj dobi kada zamolite dijete da nacrta svoju porodicu najprije će nacrtati onu osobu koja mu je najznačajnija. Primijetit ćete da je ta osoba na crtežu i najveća, te da na dijete ima najveći psihološki utjecaj. Ukoliko je dijete u dobrim odnosima s nekom osobom, ono će nacrtati sebe pokraj nje, a zatim i ostale članove porodice, pa što su članovi porodice bliže nacrtani jedni drugom to znači da dijete njihove odnose doživljava kao jače i povezanije.
Kuća je simbol majke. Način na koji dijete crta kuću je veoma bitna, jer ukoliko nacrta kuću koja je puna topline i koja je lijepa to znači da se dijete osjeća voljeno, sigurno i zaštićeno.
Drvo predstavlja djetetovo emocionalno stanje, ako dijete nacrta veliko, razgranato drvo, puno zelenih listova, možemo očekivati da će dijete izrasti u snažnu i osobu punu samopouzdanja.
Ukoliko je crtež više na lijevoj strani, dijete je privrženije majci, međutim, ukoliko je na desnoj, dijete je bliže ocu.
CRTEŽ KAO POKAZATELJ TRAUME
Crteži djeteta također mogu otkriti, ne samo simbole karakteristične za agresivno već i za zlostavljano dijete. Različiti oblici zlostavljanja u porodici, vršnjačko nasilje ostavljaju ozbiljne i trajne posljedice na emocionalno zdravlje djeteta.
Kod seksualno zlostavljane djece pojavljuju se eksplicitni simboli, ali i izostanak određenog dijela tijela. Zlostavljano dijete će također na crtežu prikazati vlastito lice na kojemu se vidi mržnja, strah, agresivnost i pokornost. Također mogu se vidjeti i suze koje su simbol nemoći. Usta koja su prikazana kao ravna linija simboliziraju šutnju, dok se velika usta pojavljuju na crtežu seksualno zlostavljanog djeteta.
Crtež porodice zlostavljanog djeteta može prikazati porodične sukobe. Djeca koja su seksualno zlostavljana kuću crtaju u crvenoj boji te izostavljaju spavaću sobu. Ukoliko dijete crta nevrijeme, to također može biti indikator zlostavljanog djeteta. Osim toga, na crtežima zlostavljane djece mogu se uočiti i tačkice, škrabotine i nasilne teme. Kao znak anksioznosti u većini slučajeva javlja se sjenčenje.
ŠTA BOJE GOVORE
Prilikom tumačenja dječijih crteža veoma su bitni segment i boje. Crvena boja znak je borbenosti, snage i samouvjerenosti, ali njena pretjerana upotreba može upućivati na agresivnost djeteta.
Plava boja odražava djetetovu potrebu za druženjem, dok je zelena boja znak djetetovih potisnutih i skrivenih emocija. Žuta boja se tumači kao boja sreće i prisutnija je kod emocionalno inteligentnije djece.
Upotreba smeđe boje prevladava u crtežima djece koja su odrasla u okolini s pretjeranim higijenskim zahtjevima.
Svakako prije nego sami počnete tumačenje djetetovih crteža pokušajte s njim razgovarati. Uvijek je bolje pitati dijete zašto je nešto nacrtalo na neki način. Tako ćete potaknuti dijete da govori o svojim osjećanjima i strahovima izraženim kroz crtež.
RIJEČ STRUČNJAKA
O ovoj temi razgovarali smo i s pedagoginjom Azrom Hamulić. Na početku razgovora kazala nam je kako crteži otkrivaju stanje dječije duše.
– Djeca uvijek iznose na vidjelo ono što ih tišti, ali problem nastaje u komunikaciji. Mlađa djeca u dobi od dvije do tri godine nisu u stanju riječima iskazati svoje emocije, međutim, tinejdžeri također se mogu ponašati baš poput djece. Kroz igru dijete se oporavlja od traume koju je doživjelo, a crtanje je jedno od takvih aktivnosti koje svakako može ukazati na to šta dijete osjeća.
– Odrasli ne trebaju pretpostavljati šta je dijete nacrtalo. Razgovorom ćemo otkriti šta za njega predstavlja to što je nacrtalo. Odrasli teže što realističnije prikazati neku pojavu, a djeca to često nisu u stanju uraditi, stoga dječiji crtež treba gledati njihovim očima i pokušati razumjeti šta su nacrtali. Također su i boje veoma važne, ali sve to treba uslovno posmatrati. Crtež je dobar indikator za tumačenje djetetovih želja, strahova, ali ne smije biti jedini glavni izvor informacija i prosuđuvanja.
Jeste li ikada u praksi prepoznali neki problem koje dijete ima na osnovu crteža?
– Bilo je situacija koje su ukazivale da dijete ima problem, međutim, roditelji nisu bili za saradnju. Nažalost, ne možemo se boriti s osobama koje ne žele našu pomoć.
Azra.ba
