Moć razmišljanja prije delanja je odlična opcija, ako se upotrebljava. Zamislite samo, na primjer, sve one trenutke kada ste se osramotili. Koliko njih se ne bi ni desilo da ste samo zastali i razmislili prije nego što ste nešto rekli ili učinili?
Međutim, ako bismo toliko često sve analizirali prije da postupimo, svijet bi postao dosadno mjesto. Koliko su česte brilijantne ideje, čija je svrha jedino da nas nasmiju i ukažu nam kako drugi ljudi razmišljaju, dokazuje i činjenica da su naučnici nekada smatrali da je jagnjad povrće i da raste na drveću. Vijekovima su ljudi vjerovali u ovo, a imali su i očigledan razlog za to.
Iako novac ne raste na drveću, izgleda da životinje rastu.
Važno je naglasiti da je nauka u srednjem vijeku imala mnogo nedostataka. Period istorije iz ove perspektive često izgleda kao slaganje puzli (naročito od 5. do 15. vijeka) – politički prevrati, stalni sukobi na nacionalnom i nadnacionalnom nivou, nova otkrića i nove tehnologije i nauka koja pokušava sve to da isprati i razumije.
U to vrijeme nastala je teorija o nesvakidašnjoj vrsti povrća – Jagnjadi koja raste na drveću područja Tatari (Tatari ili Tartari je naziv područja centralne Azije, odnosno Evrope).
Prema vjerovanju, unutar mahuna biljke rasla je jagnjad. Ova bizarna biljka proizvodila je jagnjad u punoj veličini. Hibridna stvorenja su živjela odvojena od zemlje, na stabljikama. Izmišljena biljka-jagnje mogla je da se kreće, ali joj je kretanje bilo ograničeno, u zavisnosti od vegetacije. Ukoliko bi ostala usamljena, bez hrane, ubrzo bi uginula od posljedica izgladnjivanja.
Porijeklo ovog mita seže čak u 436. godinu, gdje se u tekstu Talmuda pod referencom rabina Johana, prvi put pominju bića koja rastu u planinama, na stablima i imaju ljudska obličja. Ljudi su tada imali afinitete prema pričama o tome kako su božanstva „jestive prirode”, a takođe su se raspredale priče o njihovom mesu „ukusa ribe i krvi koja je slatka kao med”.
Foto: Wikimedia commons
Opisivan je čak i lov na ova stvorenja. Smatralo se da ih nije nimalo lako uloviti, te da je potrebno to uraditi iz daleka, pomoću luka i strijele. U suprotnom, agresivna zvjer bi pojela svakog ko bi se našao u njenom domašaju.
Sve do 16. vijeka niko se nije čak ni zapitao o tome koliko su priče o ovim bićima istinite. Italijanski mislilac Djirolamo Kardano 1550. godine izneo je raspravu o tome kako jagnjad ne može da se razvije iz mahuna zbog loših uslova, tačnije hladnoće. Ni ovaj pokušaj nije spriječilo ljude da i dalje tvrde kako su zapravo vidjeli ova stvorenja svojim očima.
Fenomen je opstajao vijekovima, sve dok stanovnici drevne Grčke nisu upoznali pamuk i drveće koje nosi vunu – kao izvor pamuka.
Foto: Wikimedia commons
Ipak, ovaj slučaj nije u potpunosti opravdan time da ljudi iz prethodnih vijekova nisu razumjeli i pozvnavali svijet. 1957. godine je BBC emitovao je sadržaj o ljudima koji su širili priču o drveću koje rađa špagete, a njihov cilj je bio prvoaprilska šala. Britanci, za koje je još uvijek u tom trenutku tjestenina neistraženo polje, u velikom broju su ih pozivali u svoje emisije, da bi razgovarali o uzgajanju špageti drveća.
National Geographic
