“Uslovni otpust biće mogućnost, a ne obaveza. To je medjunarodni standard”, dodao je profesor Bejatović, koji je i predsjednik Srpskog udruženja za krivičnopravnu teoriju i praksu i član radne grupe za izmjene Krivičnog zakonika.
Svaki osuđenik na doživotni zatvor moći će poslije 25 godina provedenih iza rešetaka da napiše molbu, a da li će biti i pušten na slobodu uz uslov da ne ponovi krivično djelo, o tome će odlučiti sud.
Uvođenje doživotnog zatvora rezultat je potrebe za strožom kaznom kada je riječ o učiniocima najtežih krivičnih dijela, a obično su to zločini koji potresaju javnost, kao što su ubistva djece.
Bejatović smatra da izvjesnost otkrivanja i kažnjavanja više utiče na potencijalne buduće učinioce krivičnih djela nego visina propisane kazne.
“Statistički imamo povećanu efikasnost krivičnog postupka, ali to je zbog toga što je veliki broj sporazuma sa tužilaštvom i oportuniteta krivičnog gonjenja, ali kada je o klasičnim procesima reč, nema bitnijih pomaka u povećanju efikasnosti krivičnih postupaka. U 50 odsto slučajeva koje smo analizirali u istraživanju, proces je trajao duže od dve godine, a u više od 10 odsto duže od pet godina, kazao je on.
On navodi da sudovi imaju poprilično širok prostor za slobodno odlučivanje, kako u pogledu izbora vrste krivične sankcije, tako i u pogledu odmjeravanja kazne.
