Po hrišćanskom verovanju, vaskresenjem Gospod je pokazao da je jači od smrti i 40. dana od vaskrsenja njegovi su se učenici nalazili za trpezom. Tog dana im se Hristos ponovo javio i rekao:
Da bi u tome uspeli Hristos im je obećao Duha Utešitelja, i zapovedio da do silaska Duha Svetoga ne izlaze iz Jerusalima. Tako su mogli prenijeti Hristovu veru u svet i time ljudstvo spasavati u veri – odatle naziv Spasovdan. Podignutih ruku Hristos je učenike i blagoslovio nakon čega se počeo uznositi na nebo – Uznesenje, tako se, završivši delo spasenja, vratio Bogu na nebesima.
Idite po svemu svetu i propovedajte Jevanđelje svakom stvorenju. Ko poveruje i krsti se, biće spasen, a ko ne poveruje biće osuđen.
Manastir Rukumija, Manastir Sestroljin, Manastir Dobrovodica i Manastir Ravanica su posvećeni Spasovdanu. Nekim gradovima je to krsna slava, npr. Beograd, Banjaluka, Istočno Novo Sarajevo, Nevesinje, Čačak.
VAŽAN DAN BANJALUČANIMA
Spasovdan je u srpskom narodu oduvijek imao veliki značaj, pa je najstariji istorijsko-pravni dokument srpske srednjovjekovne države – Dušanov zakonik, obnarodovan baš na današnji dan 1349. godine.
Kao što se u Jerusalimu četrdeset dana poslije Vaskrsa išlo u Vitlejem u litiji, tako se i u Srpskoj pravoslavnoj crkvi organizuje Spasovdanska litija.
Bogatim kulturno-umjetničkim programom pod nazivom „U susret Spasovdanu“ sinoć je ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja počelo je obilježavanje krsne slave grada – Vaznesenja Gospodnjeg Spasovdana.
Gradonačelnik Draško Stanivuković čestitao je Spasovdan brojnim prisutnim sugrađanima, te istakao da je ove godine pripremljen program obilježavanja krsne slave tokom tri dana – uoči, na dan slave i treći dan.
-Kao pravi domaćini, po našim običajima slavimo slavu našeg grada Spasovdan, koji ima jednu važnu simboliku. Hristos je rekao da ko povjeruje, biće spasen. Naša dužnost je da vjerujemo u našu crkvu, našu vjeru, ali i da vjerujemo u to da možemo da zadržimo optimizam. Da našu vjeru u bolje sutra treba da crpimo ne iz spoljnih okolnosti koje nekada nisu po našoj volji, nego da tu našu vjeru crpimo iz nas samih iznutra, iz dubine naše duše i dubine naše vjere i da zadržimo tu vrstu optimizma – poručio je gradonačelnik.
Kazao je da mu je drago što se tradicionalno okupljamo oko naših hramova.
-Ovdje smo večeras kao narod, kao vjernici okupljeni ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja da proslavimo našu slavu – naveo je gradonačelnik.
On je pozvao sugrađane da sutra prisustvuju Svečanoj litiji.
-Osim ručka za naše goste, željeli smo da sutra slavu proslavimo sa našim građanima tako da će za sve njih od 19.30 časova biti pripremljen najveći slavski sto na platou ispred Hrama – naglasio je gradonačelnik, te dodao da će treće veče obilježavanja slave biti posvećeno guslarima.
-Gusle su ono što oblikuje naš narod, najstariji instrument. U vremenima kada se još nije pisalo, prenosile su pjesme, naše slavne pobjede, naše najteže trenutke i prenosile su onaj duh našeg naroda. Dakle, priredili smo program tri dana kako dolikuje i sve radimo pod pokroviteljstvom Srpske pravoslavne crkve – zaključio je gradonačelnik.
Gost večeri bila je umjetnica Ivana Žigon koja je učestvovala u programu manifestacije „U susret Spasovdanu“.
Kako je kazala prošlo je puno vremena kada je posljednji put bila u Banjoj Luci, te je zahvalila domaćinima za čast da bude u Banjoj Luci upravo uoči ovako velikog praznika.
– Za vreme rata bila sam sa majkom ovde, posećivali smo ranjene i mnogo mi je draga Republika Srpska i mnogo je volim. Divan vam je grad – kazala je ona.
Kako je naglasila, raduje je to što mladi ljudi sve više razumiju važnost naših korijena koje treba da čuvamo i da na jedan moderan način idemo dalje.
-Ali, kad zora jednom zarudi, dan svanuti mora, kaže jedan psalm Dobrice Erića, pa tako da i ja glasam za taj optimizam. Hvala što ste opstali i vi ste za nas u Srbiji, kako kaže upravo Dobrica – Nojeva barka za posustalo srpstvo – poručila je Ivana Žigon.
Tokom večerašnje manifestacije, gradonačelnik Staniuvuković i starješina Sabornog hrama Hrista Spasitelja protojerej Dragan Maksimović uručili su nagrade pobjednicima literarnog konkursa „Pravoslavna Banja Luka 2022“.
Ove godine to su: Neven Miljatović sa Filološkog fakuleteta Banja Luka za rad sa naslovom „Posljednje iskanje krsnoga znakaza Vasilija Pelagića“, Vuk Mandić sa Filozofskog fakulteta Banja Luka za rad „Četiri dana avgusta“ i Ivana Kovačević sa Filozofskog fakulteta Pale za rad „Nisam ja umro“.
U programu „U susret Spasovdanu“ večeras su nastupili: Mješoviti hor SPD „Jedinstvo“ i Mješoviti hor Akademije umjetnosti Banja Luka pod dirigentskom palicom Nemanje Savića, zatim folklorni ansambl i narodni orkestar ANIP „Veselin Masleša“, kvartet gitara Srednje Muzičke škole „Vlado Milošević“, Ženska vokalna grupa SPD „Jedinstvo“, Gradski tamburaški orkestar kojim je dirigovao Zlatan Mirić i Radovan Ivanović – harmonika, student prve godine Akademije umjetnosti Banja Luka.
Program za 2. i 3. jun
U četvrtak, 2. juna na dan slave – u Sabornom hramu Hrista Spasitelja u 9.00 časova počeće Sveta arhijerejska liturgija, nakon čega će se obaviti čin osvećenja slavskog žita i kolača. Po završetku slavskog obreda – obaviće se Spasovdanska litija oko Sabornog hrama.
Prvi put ove godine uz prigodno posluženje za sugrađane, 2. juna u večernjim časovima – od 19.30 časova biće priređen poseban program pod nazivom „Spasovdansko veče – slava kroz tradiciju“. I u ovom programu sve prisutne očekuju zanimljivi sadržaji, poput modne revije Udruženja „Duga“, nastup KUD „Piskavica“, grupe „Dar“ i Arambašić orkestra. Te večeri biće proglašeni i pobjednici u pravljenju najbolje slavske pogače i domaće rakije.
U duhu tradicije obilježavanje Spasovdana biće nastavljeno i u petak, 3. juna na platou ispred Hrama Hrista Spasitelja, gdje vas od 20.00 časova očekuje i Festival guslara Republike Srpske.
Slavu grada, koja je ujedno i slava Sabornog hrama Hrista Spasitelja, obilježavaju zajedno – Grad Banja Luka i Srpska pravoslavna crkva – Parohija banjalučka.
Slava Beograda
Beograd je odabrao Spasovdan za gradsku slavu, jer simbolično ukazuje na uzdizanje – vaznesenje Grada iz pepela i neuništivu nadu i veru u budućnost. Predstavlja izraz duševne i moralne snage naroda prekaljenog u slavnoj prošlosti, postojanog u sadašnjosti i ponositog pred budućnošću. Pod pritiskom neprijatelja, velikih društvenih promena i korone, praznovanje gradske Slave je povremeno prekidano, ali uvek obnavljano.
Originalni barjak Beograda
Vaznesenska crkva, sagrađena kao gradska 1863. godine, sačuvala je originalni barjak Uprave grada Beograda. Na barjaku od crvenog brokata, sa jedne strane je ikona Vaznesenja Gospodnjeg i, slovima od zlatnih niti, natpis: Opština grada Beograda 1938. a sa druge strane, ikona Svete Petke i poruka: Ko krsno ime slavi – onom i pomaže.
Litija staje tri puta
Iz ove crkve, koja čuva gradsku Slavu, 1992. godine ponovo je krenula litija kojoj je načalstvovao NJegova svetost Patrijarh Pavle.Litija ima ustaljenu trasu beogradskim ulicama, simbolično zatvarajući krug u dvorištu Vaznesenske crkve.
Prvo stajanje, za molitve za zdravlje Beograđana, litija ima kod Terazijske česme
Drugo stajanje je kod Saborne crkve, za molitve za poštedu od stradanja, mir i napredak.
Treće stajanje, za molitve za pokoj duša svim palim junacima Beograda je u dvorištu Vaznesenske crkve ispred granitnog Krsta.
Narodna verovanja i običaji
Mnogi običaji o Spasovdanu sačuvani su još od predhrišćanskih vremena. Božanstvo Spas je imalo ulogu zaštite i spasenja, te mu se narod obraća molitvom:
Sveti Spase – spasi duše naše
Spasovdan je bio mnogobožački dan praznovanja Glavnog četvrtka u godini. Gromovnik Perun, tukao je, po verovanju, gromovima i gradom useve, a božanstvo Spas je uz pomoć žitnog klasa u ruci, spasavalo useve od tuče.
Pre Spasovdana nije se pilo mleko od Nove godine. Na Spasovdan muškarci se ne briju, žene se ne umivaju i deca se ne kupaju. Ne spava se preko dana, da se ne bi dremalo preko godine. U Beogradu je do 1930-tih postojao običaj da žene uoči praznika prenoće na grobovima svojih pokojnika, jer su verovale da se tada javlja njihov duh.
Verska proslava Spasovdana sastojala se u odlasku u Crkvu na verski obred posvećen ovom prazniku. Posle izlaska iz crkve, domaćini su svoje goste vodili kući, gde ih je čekao pripremljen ručak.
