Iako još nije donesena odluka ko bi mogao biti nasljednik Kristijana Šmita na funkciji visokog predstavnika, čini se da su SAD predstavljanjem vizije kako vide OHR u budućnosti na sjednici Savjeta bezbjednosti UN tu funkciju učinile manje atraktivnom.
Zašto funkcija visokog predstavnika više nije atraktivna
- Slabljenje političke podrške SAD
- Mogućnost postepenog gašenja OHR-a
- Ograničena politička ovlaštenja
- Kriza vlasti i političke blokade u BiH
- Sve slabija uloga EU u međunarodnim odnosima
- Rizik sukoba sa Rusijom u Savjetu bezbjednosti UN
Stečajni upravnik
Pozicija visokog predstavnika do sada je uvijek bila atraktivna zato što je iza nje stajala politička moć zemlje koja ga šalje, ali i SAD, koje su dosljedno do dolaska Donalda Trampa na čelo Amerike uvijek branile njegovo postojanje i korištenje bonskih ovlaštenja u slučaju krajnje potrebe.
Ako se, prema novoj američkoj viziji, funkcija visokog predstavnika praktično svodi na poziciju stečajnog upravnika bez jake političke vidljivosti, postavlja se pitanje koja zemlja i koji karijerni diplomata bi imao motivaciju da preuzme takvu dužnost s ciljem da se sam ugasi.
Dva razloga
Kako saznajemo, postoje dva razloga zbog kojih se požurilo s rješavanjem sudbine Šmita na čelu ove institucije.
Čini se da, kao što je bio slučaj i s prethodnom američkom administracijom, nije postojalo razumijevanje vizije u kojem smjeru stvari treba da idu.
Šmit je želio da svoj mandat provede kao most između ekonomija Njemačke i BiH, i da taj most bude faktor stabilizacije prilika u zemlji.
S obzirom na to da u BiH nijedna politička elita nije imala interes za tim, Šmit nije uspio da nametne tempo, pa je i u prethodnoj američkoj administraciji postojala frustracija njegovim odlukama i načinom djelovanja, koja se sada samo povećala.
Pročitajte još:
Stejt department o Šmitovoj ostavci: “Dolazi u pravom trenutku”
Drugi razlog bi mogla biti činjenica da će se na narednoj sjednici Savjeta bezbjednosti u oktobru razmatrati produženje mandata EUFOR-a, i zapadne zemlje su željele da izbjegnu situaciju da Rusija postavi uslov u vezi s izborom novog visokog predstavnika, pa se željelo u tu situaciju ući ili s već dobro uhodanim Šmitovim nasljednikom, ili sa Šmitom, koji bi tek 2027. nakon uspostavljanja nove vlasti nakon oktobarskih izbora polako krenuo ka izlaznim vratima.
SAD čine ono što je htjela EU, ali nije mogla
Kao što smo pisali, posebno je ironično što će se SAD sada umjesto jakog OHR-a založiti za njegovu tranziciju, što je zvanična politika EU, posebno potvrđena i u Mišljenju o kandidaturi BiH za EU od prije gotovo sedam godina.
Tu je rečeno da je potrebna tranzicija iz dejtonske u briselsku fazu, što uključuje i postepeno gašenje OHR-a. Upravo je jedan od razloga što EU nije stala iza Šmita u činjenici da bi na taj način javno prešla preko vlastite političke strategije koja podrazumijeva da zemlja kandidat za članstvo u EU ne može istovremeno imati međunarodnog namjesnika.
Iako se u medijima pisalo o tome da je Šmit natjeran da ode, čini se da to ipak nije tačno. Iako jeste postojao američki pritisak, Šmit je imao opciju da ostane i dobije solidnu podršku jakog dijela neameričkog dijela Savjeta za sprovođenje mira, da je tako odlučio.
Šta je konačno presudilo da se odluči na ovaj potez ostaje u domenu spekulacija, ali se može pretpostaviti da u trenutnim okolnostima u kojima postoji strukturalna kriza vlasti u BiH, a Njemačka i dalje ima sankcije prema Srpskoj, teško je očekivati da je moguće ostvariti neku ekonomsku saradnju bh. ekonomije s njemačkom, posebno u kontekstu izborne kampanje, pa je možda Šmit zaključio da bi ostati na ovoj funkciji bilo samo gubitak vremena.
EU bez spoljnopolitičke vizije
Osnovna poruka je da EU i dalje nema koherentnu spoljnopolitičku strategiju, koja je značajno ograničena činjenicom da je za bilo koju spoljnopolitičku i bezbjednosnu odluku potrebna jednoglasna podrška svih 27 članica.
S obzirom na to da proces usaglašavanja spoljne politike može potrajati mjesecima uz razvodnjavanje osnovnog cilja koji se želi postići kako bi se došlo do jedinstva dvadesetsedmorke, EU globalne događaje, pa i one u BiH, često prati sa tribina kao publika, umjesto kao akter na terenu.
Saga oko visokog predstavnika samo je još jedan primjer te činjenice. EU je, kako što nam je nedavno rekao jedan od sagovornika, u sadašnjoj strukturi dizajnirana za vrijeme u kojem Amerika nudi bezbjednosni kišobran, Rusija jeftine sirovine, a Kina veliko tržište.
Sada je EU ostala bez sva tri ova segmenta i potrebno je da redizajnira način donošenja odluka tako da u međunarodnim odnosima govori jasno jedinstvenim glasom i na taj način zaštiti svoje interese.
