25. Juna 2022.

Slanik gospođe Ane Biler

Big Portal

Četrnaest kuvarica i kuvara ponosno pozira na staroj fotografiji koja prikazuje svakodnevicu bivših žitelja dvorca Firstenštajn. Danas se on zove dvorac Ksijaž i nalazi se u gradu Valbžihu na jugozapadu Poljske. Do 1945. se to mesto zvalo Valdenburg.

Dorotea Hun iz Hanovera je na toj fotografiji prepoznala svoju baku. Uspostavila je kontakt s gradskom upravom, današnjim vlasnikom dvorca, i otputovala u Poljsku kako bi ispričala priču o svojoj baki.

A ona se zvala Ana Biler. Početkom 20. veka je kao mlada radila u kuhinji dvorca Hansa Hajnriha XV, grofa od Hohberga i kneza od Plesa, te njegove engleske supruge Dejzi. “Sećam se kako je moja baka odlično kuvala”, priča Dorotea Hun tokom posete. Kaže i da je nasledila recepte od svoje bake, između ostalog i recept za šlezijsku tortu s makom.

Ana Biler se 1924. udala i napustila dvorac. Na rastanku je dobila i poklon – slanik s kneževske trpeze. “To je mali, ali veoma elegantan predmet od brušenog kristala i srebra”, opisuje unuka Dorotea Hun.

Kuvari i fotografi

Priča o njoj i njenoj baki inspirisala je današnju upravu dvorca da krene u potragu za drugim potomcima nekadašnjeg osoblja. Oni bi možda mogli da pomognu u identifikaciji nepoznatih osoba na stotinama starih fotografija.

Krajem maja ove godine uprava dvorca je na društvenim mrežama objavila apel na poljskom, nemačkom i engleskom: svi oni ljudi koji na nekoj od fotografija prepoznaju svoje pretke, pozivaju se da uspostave kontakt s upravom dvorca.

“Početkom 20. veka oko 400 osoba radilo je u dvorcu Firstenštajn za petočlanu porodicu Hohberg”, kaže Mateuš Mikitišin, predstavnik današnje uprave dvorca i predsednik fondacije koja je posvećena liku i delu kneginje Dejzi fon Ples.

https://www.instagram.com/p/Cdqm27rsxi-/?utm_source=ig_web_copy_link

Vredne fotografije

Mnogi od tih ljudi – batleri, sobarice, konjušari ili kuvarice – mogu se videti na fotografijama koje je pre stotinak godina napravio dvorski fotograf Luj Harduin. Njegova unuka koja sada živi u Kanadi, poklonila je dvorcu 2016. vrednu kolekciju fotografija. “Time što prikazujemo te ljude i njihove priče, mi pričamo i o našoj sopstvenoj istoriji”, kaže Mikitišin. “Svaka uspomena, svako sećanje na Ksijaž nama je veoma vredno.”

Veoma često je reč o potresnim i sentimentalnim pričama. “Posetio nas je praunuk bibliotekara Karla Johanesa Endemana koji se brinuo za dvorsku biblioteku. Poklonio nam je nameštaj i jedno ogledalo koje je njegova baka dobila kao poklon za venčanje od kneginje Dejzi”, priča Mikitišin.

Nacistički štab

Većina nekadašnjeg osoblja je i živela o dvorcu, ali to je okončano s početkom Drugog svetskog rata. Plemićka porodica Hohberg i Ples nije podržavala Hitlerov režim. Njihov srednji sin Aleksander čak je pristupio poljskim oružanim snagama u egzilu.

Porodica je razvlašćena, nacistu su 1943. zaplenili dvorac. Bilo je planirano da on postane jedan od ukupno 20 Firerovih glavnih štabova, ali ti planovi nikada nisu sprovedeni do kraja. Ipak, tokom radova uništene su skupocene dvorane i delovi enterijera. Nakon što je to područje osvojila Crvena armija, ruski vojnici su 1945. opljačkali dvorac.

Većina nemačkih žitelja grada Valdenburga pobegla je nakon rata na zapad ili su kasnije proterani. Poljaci koji su stigli u njihov grad, izgradili su svoj novi život u “ponovo stečenim područjima”, kako je to tada predstavljala komunistička propaganda.

Memoari šlezijskih plemića

Generacija koja dana živi u Valbžihu, ne želi da prećutkuje nemačku istoriju dvorca i grada. Upravo suprotno: mnogi taj deo prošlosti doživljavaju kao zajedničko istorijsko nasleđe. “Niko više ne pominje ’ponovo stečena područja’”, kaže Mikitišin. “Zajednička istorija, kulturno nasleđe i spomenici nemaju nacionalnost. Oni pripadaju nama svima, i svi mi moramo da ase brinemo za njih.”

Dvorac je popravljan donekle i šezdesetih godina prošlog veka, a danas je u potpunosti renoviran. Godine 2014. renoviran je i mauzolej porodice Hohberg koji se nalazi u parku u sklopu dvorca. Unuk kneginje Dejzi, knez Bolko fon Ples, danas ima 86 godina i živi u Minhenu. Prošlih godina često je boravio u Ksijažu, a 2015. je postao počasni građanin Valbžiha. Ove godine, 28. juna, tamo će biti objavljeni i njegovi memoari, koje je na papir stavio Mateuš Mikitišin, predsednik Fondacije Dejzi fon Ples.

“Više od 700 godina ova zemlja je bila dom moje porodice”, piše Bolko u svojoj knjizi. “Naše kulturno nasleđe je most između prošlosti i budućnosti. Ono nam omogućava da na osnovu tradicije i istorije gradimo razumevanje, da lečimo rane i savladamo podele iz prošlosti.”

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare