“Na poslu imam dobar ambijent, a rad sa pacijentima je na obostrano zadovoljstvo”, ističe Bahnan u izjavi za “Nezavisne novine”.
Nakon završetka osnovne škole i Gimnazije u Siriji, prije tridesetak godina, on je došao na prostor tadašnje Jugoslavije, u Zagreb, gdje je, prisjeća se, upisao Medicinski fakultet.
“Tu sam proveo polovinu studija, a drugu polovinu u Banjaluci. Zadesilo se da u ratnom periodu ostanem s ovim narodima. Nakon završetka fakulteta, uslijedila je specijalizacija – prva polovina u Banjaluci, a druga u Beogradu”, priča dr Bahnan.
U međuvremenu se oženio sa Talin, Jermenkom iz Sirije, koja je diplomirala agronomiju u Siriji. Imaju troje djece, desetogodišnje bliznakinje Georginu i Angelinu, dok je sinčić Đoni tri godine mlađi.
“Bliznakinje su džudistkinje i prvaci na nivou Republike Srpske i BiH. Imaju po petnaestak medalja, a takođe se bave i muzikom – Georgina svira klavir, a Angelina violinu. I tu su prvaci u svojoj klasi. Đoni, koji ima sedam godina, dobar je džudista i ima više od 10 medalja, te svira gitaru i klavir”, priča Bahnan.
Sa svojom porodicom on živi u Petrovu, gdje imaju kuću zadnjih desetak godina, dok radi u Doboju.
“Radio sam i u Gračanici petnaestak godina, a zadnjih oko 10 godina sam u Bolnici ‘Sv. apostol Luka’ u Doboju”, navodi Bahnan.
Osim što je oduševljen radnim kolegama, riječi hvale ima i za komšiluk u Petrovu.
“Imamo dobar komšiluk, što je jako bitno. Imamo i dva kuma, te se redovno obilazimo”, priča Bahnan.
Kad poredi Siriju i krajeve u kojima sad živi i radi, on kaže da je razlika u tome što ovdje ima puno šuma, dok Sirija ima puno žitarnica.
“Mi slavimo isto kao i vi praznike, s tim što nemamo slave kao vi. Praktikujemo obilježavanje svetaca, samo u užem porodičnom krugu”, ističe on.
Dodaje da je njemu i njegovoj porodici zadovoljstvo živjeti ovdje.
“Naša djeca čak kažu da je to naš zavičaj, odnosno otadžbina”, zaključuje Bahnan.
