Postupkom se ekstrakuje celulozni prah iz kore ploda, koja se najprije izreže na trakice i osuši postupkom zamrzavanja, a zatim se pomiješa s glicerolom, najjednostavnijim trovalentnim alkoholom koji se koristi u medicinske svrhe.
Nastala smjesa postaje mekani hidrogel koji se potom reže na zavojne trake.
“Mi u Singapuru godišnje konzumiramo oko 12 miliona durijana, a osim voćne pulpe ne možemo baš puno napraviti s preostalom korom i sjemenkama, što utiče na zagađenje okoliša”, rekao je profesor Vilijam Čen, direktor programa za znanost i tehnologiju hrane na NTU-u.
Kora ploda, koja čini više od polovine sastava durijana, obično se odbacuje i spaljuje, što pridonosi povećanju otpada u okolišu.
Korištenje otpadnog materijala
Čen je dodao da bi se pomoću iste tehnologije i otpad od druge hrane, poput zrna soje ili iskorištenih žitarica, mogao pretvarati u hidrogel, čime bi se pridonijelo smanjenju otpada od ostataka hrane u toj zemlji.
U usporedbi s konvencionalnim zavojima, organo-hidrogelni zavoji hlade oštećene dijelove kože te ih istodobno vlaže, što može ubrzati zacjeljivanje rana.
Singapurski istraživači smatraju da je korištenje otpadnog materijala i kvasca za proizvodnju antimikrobnih zavoja isplativije od proizvodnje konvencionalnih zavoja, čija antimikrobna svojstva potiču od skupljih metalnih spojeva poput iona srebra ili bakra.
Na kraju bi od korištenja kore durijana svi mogli imati koristi.
Trgovac durijanom Tan Eng Čuan kaže da mu dnevno kroz skladište prođe najmanje 30 sanduka punih durijana ili čak 1.800 kg. Smatra da je mogućnost korištenja dijelova voća koji se obično odbacuju inovacija koja bi uživanje u njegovoj konzumaciji mogla učiniti “održivijim”.
(Index)
