AUTOR knjige “Out Non-Christian Nation”, Jay Wexler, za Vox je napisao zanimljiv članak o ateizmu koji se brzo proširio društvenim mrežama.
Iako je izvorni naziv članka “6 things I wish people understood about atheism in America”, činjenica je da je mnogo toga dobro znati čak i ako ne živite u SAD-u jer sličnosti je previše.
Kao što je i sam napisao, broj ljudi koji ne vjeruju u Boga posljednjih se nekoliko godina drastično povećao, a samo u periodu od 2007. do 2014. broj ateista u Americi povećao se sa 7 na 10 posto (iako neki pretpostavljaju da je taj broj i veći). Kako bi ljudima pomogao da shvate ateiste i njihove ideje, Wexler je u šest tačaka sažeo sve ono što bi ljudi trebali znati o ateizmu.
1. Postoji mnogo tipova ateista i nemaju svi iste stavove prema religiji
Ateisti vjeruju da ne postoji Bog koji upravlja svemirom, ali osim toga, ništa nas nužno ne veže. Upoznao sam i razgovarao s mnogo ateista i mogu posvjedočiti da smo raznolika ekipa. Za neke od nas, ateizam je središte našeg identiteta i to je ono što utiče na sve što radimo. Za druge, to je samo jedna činjenica o nama i nije pretjerano bitna.
Neki ateisti smatraju da je religija besmislena i grozna, drugi uopće ne razmišljaju o religiji dok neki drže da je religija u redu ili čak dobra stvar. Osobno, religija me fascinira i vjerujem u vjerske slobode iako mi se ne sviđa način na koji vjerska uvjerenja tjeraju ljude politički udesno.
Istina je da su neki ateisti ljuti, na religiju, religiozne ljude ili vladu, ali nismo svi takvi. Neki od nas neopisivo su srećni, ali nismo svi isti. Ja nisam niti ljut niti srećan. Smatram se “tužnim ateistom”. Jako bih volio vjerovati u svemoguće biće koje je stvorilo svijet i dalo mu svrhu. To bi bilo lijepo. To bi definitivno smirilo nemir koji mi izaziva uvjerenje da je svijet besmislen i da samo stojim na ogromnom kamenu koji besciljno juri svemirom. Na moju nesreću, ne vjerujem u Boga ili više bogova ili bilo šta drugo što objašnjava svijet. Postojimo samo mi. I možda vanzemaljci, pretpostavljam, ali to mi ne pomaže.
2. Ateističke organizacije počinju pomagati ljudima i promovisati socijalnu pravdu
Recite šta god želite o institucijama kao što su crkve i hramovi, ali one pomažu ljudima, barem onima koji vjeruju u “prave stvari”, a dobri su i kod stvaranja osjećaja zajednice među istomišljenicima. Iako će ateisti, individualno, činiti mnogo toga da pomognu drugima, vlada stav da ateističke zajednice i grupe ne pomažu onima kojima je to najpotrebnije. No, to se mijenja.
Tokom istraživanja za svoju knjigu, imao sam prilike saznati mnogo toga o Sotonističkom hramu, neteističkoj religiji koja slavi Sotonu kao simbol buntovništva prema ugnjetačkom autoritetu. Grupa broji nekoliko desetina hiljada ljudi i nedavno su priznati kao službena religija, a aktivni su širom zemlje iako su najprisutniji u New Yorku, Arizoni i Seattleu. Njihovi ogranci organizuju niz kampanja čiji je cilj pomoći. Od prikupljanja higijenskih uložaka za siromašne (Menstruirajte sa Sotonom), preko skupljanja čarapa za beskućnike (Čarape za Sotonu) pa sve do doniranja pelena za porodicei kojima je to potrebno (Pelene za male vragove).
Gostujući u srednjim školama i na fakultetima, saznao sam da je mnogim mladim sekularistima izuzetno bitno pomagati drugima. Mnogi potiču ateiste da idu u svijet i aktivno služe svojim zajednicama. U svom govoru, bivši vjernik Fernando Alcantar, publici je rekao da ateisti “ne mogu samo čitati novine i otkrivati stvari o životu, a posao spašavanja ljudi prepuštati crkvama i religijama”. Tema te konferencije, nanprostije rečeno, bila je “Bolji zajedno: Stvaranje smislene zajednice”.
3. Naoko male stvari koje vjernici ni ne primjećuju izluđuju ateiste i to s dobrim razlogom
Ako ste vjernik, možda monoteisti, zapitate li se ikada zašto se ateisti toliko uzrujavaju zbog “U Boga vjerujemo” koji se nalazi na novcu i “pod Bogom” u Zakletvi zastavi SAD-a? U čemu je problem? Ne bi li se trebali opustiti?
No, kako bi se vi osjećali da na novčanici piše “Nema Boga” ili da u Zakletvi naciji proglašavamo da smo “jedna nacija koja nije ni pod jednim Bogom”? Kako biste se osjećali da su vaša djeca prisiljena na to svaki dan prije nastave?
Imam jasno sjećanje da sam uvijek izostavljao “pod Bogom” tokom zakletve u školi, a razgovarao sam s brojnim ateistima koji su činili isto. Kada te vlada tjera da još kao dijete prihvatiš nešto o prirodi svemira što smatraš temeljno pogrešnim, to ti se ureže u pamćenje.
4. Postoji velika razlika između privatnih osoba koje promovišu svoja vjerska uvjerenja i vlade koja čini isto. No, to ne znači da vlada ne može propagirati činjenice koje nisu u skladu s vašim vjerskim uvjerenjima
Svi u SAD-u imaju pravo praktikovati svoju religiju i pričati o tome koliko je super pa čak i pokušati uvjeriti druge da vjeruju u isto. Ateisti to razumiju (i naravno, radimo isto), ali kao manjina, jasno nam je da je vlada u drugoj poziciji od ljudi kojima upravlja. U SAD-u, vlada predstavlja sve svoje građane što znači da ne bi smjela (ako Ustav tumačimo tačno) i ne može promovisati jednu religiju prije drugih ili religiju prije nereligioznosti. Nije u redu da državni vrh u Marylandu sponzorira 12-metarski krst na vladinom posjedu, čak i ako je taj krst spomenik iz Prvog svjetskog rata.
Vjerovatno se pitate: ako vlada ne može promovisati religiju prije nereligioznosti, ne znači li to da ne može promovisati ni nereligioznost, pa samim tim ni poticati škole da djecu uče o evoluciji ili da dijele kondome? Kao neko ko je podučavao i pisao o odnosu crkva-država skoro 20 godina, čuo sam i pročitao svaki argument.
Odgovor na ovo dvodijelno pitanje je “da i ne”. Vlada ne može promicati ateizam, to je istina. No, to ne znači da u školama ne može raditi stvari koje nisu u skladu s uvjerenjima vjernika. Podučavati evoluciju i dijeliti kondome možda se kosi s nekim uvjerenjima, ali to nije isto što i tvrditi da Bog ne postoji.
Kao ateista, frustrira me kad čujem ljude koje ljuti to što škole promovišu sekularne svjetonazore, a ne dopuštaju molitvu ili bilo što što vjernici žele. Ako vam je i dalje nejasno, pokušajte s ovim eksperimentom. Kako bi stvarno izgledala škola (privatna, naravno) koja je posvećena promovisanju ateizma?
Ne bilo suptilno. Ne samo da bi učila o evoluciji, učila bi eksplicitno da je biblijska priča o stvaranju potpuno pogrešna. Ne bi samo onemogućila molitvu, poticali bi djecu da izgovaraju “nema Boga, nema Boga”. To je škola u kojoj bih volio predavati, ali takva je škola nezamisliva u današnjem društvu (dok postoji puno privatnih škola koje promovišu vjeru), a to pokazuje koliko je ateizam marginaliziran u SAD-u.
5. Ateisti i ostali sekularisti sve više učestvuju u javnom životu
U svojoj knjizi raspravljam o mnogo načina na koji su ateisti počeli tražiti svoje mjesto u američkom javnom životu. Izborili su se za svoje simbole na vladinim posjedima čime slave izuzeće boga, tu je ateistički spomenik u Floridi i čitav niz bezbožničkih eksponata u vrijeme božićnih praznika.
Ateisti su takođe počeli ubacivati invokacije prije govora pred gradskim odborima širom nacije (uobičajene su molitve). Neki od njih su stvarno dobri. Gledao sam Lindu Stephens i njezin govor pred gradskim odborom koji je prethodno tužila i bio je uključiv i inspirativan: “Važno je zapamtiti da smo svi povezani zajedničkom humanošću. Kad radimo zajedno kako bismo pokrenuli naš grad u smjeru međusobnog poštivanja i pristojnosti, pokazujemo ono što je najbolje u našoj zajednici, našoj državi i našoj naciji”.
6. Ateisti neće nestati
Iako je hrišćanska većina ponekad znala prihvatiti ateizam, najčešće se naša prisutnost ismijava te izaziva ljutnju i prezir. No, mi ateisti imamo debelu kožu. Dugo trpimo takav tretman, a naš broj i dalje raste. U budućnosti, možda ću još uvijek biti malo tužan, ali ateizam u cjelini postaće još glasniji, još veći dio mainstreama i neizbježan dio američkog javnog života.
Index
