Riječ je o sistemu pod nazivom Damage Reflex, odnosno D-Reflex, koji je koristan u situacijama kada dođe do kvara ili oštećenja jedne noge. U tim situcijama gubitka ravnoteže robot poput čovjeka koristi oslonac kako ne bi pao. Sistem baziran na nauralnoj mreži koristi “svoja iskustva” odnosno 882.000 simulacija kako bi brzo pronašao tačku na zidu koja će mu najvjerovatnije osigurati stabilnost. Robot ne mora “znati” kako je oštećen te može pronaći oslonac otprilike brzo kao i čovjek.
Stoga, umjesto da se sruši na tlo, robot se oslanja na zid poput osobe koja je uganula zglob. Ova funkcija nije posebno “elegantna”, ali je ipak efikasna u tri od četiri slučaja.
Sistem D-Reflex ne garantuje sprečavanja pada, prije svega jer je nemoguće predvidjeti svaku moguću poziciju ili površinu. Također, on ne pomaže robotu da ustane ukoliko dođe do pada, kao ni da “šepa” oslanjajući se na zid dok ne nađe pomoć. Trenutni pristup je baziran na stacionarnom robotu te neće pomoći ako se aktuator zakaže usred koraka.
Ipak, naučnici se nadaju da će sistem vremenom postati koristan te zamišljaju robote koji će se moći hvatati za stolice i druge kompleksne objekte u situacijama kada pad bude neizbježan. To bi moglo smanjiti troškove zamjene radnih robota koji bi inače pali i pretrpjeli štetu te dovesti do razvoja više “prirodnih” robota koji uče da koriste okruženje u svoju korist.
