Nebojša Glogovac je bio član Dečje dramske grupe Radio-televizije Srbije, njegova glumačka karijera sadrži nebrojeno mnogo filmova, a nijedno kultno ostvarenje nije moglo da prođe bez njegovog lika.
Godine 1996. dobio je stipendiju od Jugoslovenskog dramskog pozorišta i ulogu u predstavi Velika pljačka, u režiji Dejana Mijača, na sceni Ateljea 212.
Nagrađivan je više od 50 puta, za doprinos u filmu i na pozorištu, trostruki je dobitnik Nagrade Miloš Žutić i prvi glumac koji je posthumno odlikovan Dobričinim prstenom.
U karijeri je imao 44 filmske i televizijske uloge, a 20 uloga u televizijskim serijama i 7 u kratkim filmovima.
Jedna od najzapaženijih uloga njegove mladosti, ako se uopšte može idvojiti jedna, bila je uloga Bogdana Bilogorca koju je odigrao sa svojom koleginicom Brankom Katić. Kako je u svakom filmu ostavljao pečat, i dan-danas ga citiraju generacije replikama iz kultnih filmova.
„Lako je tebe voljeti, Jelo. Tako ko tebe nikog nisam volio. Ni pokojnog ćaću, ni mater… Nijednu curu, nikog. Volim te i što si mimo svijeta, što ništa ne umiješ. Nema meni života bez tebe.”
Bio je omiljeni glumac među svim glumcima, član svačijeg doma u večernjim časovima kada se prikazuje dobro poznata serija, ali i omiljeni kolega i prijatelj svima onima koji su ga poznavali.
– Bio si jedan od heroja moje mladosti. Prodavao sam tvoje fore iz filmova, pitao se kako si tako hladan kao špricer, a opet svima potreban – rekao je jednom prilikom o Glogovcu Vukašin Marković, srpski muzičar.
