Novca za javno – privatna partnerstva u kojima profitiraju jedino privatne firme – ima. Oko dva miliona maraka za aparat za tipizaciju tkiva koji bi omogućio pripreme pacijenata za transpantaciju bubrega sa mrtvog donora – nema. Ministri zdravlja su se smjenjivali. Kako je koji dolazio tako je obećavao aparat. Bivši ministar Dragan Bogdanić je prednjačio u obećanjima.
“Mi smo se opredjelili da razvijamo transplntaciju, jedan od uslova jeste da se nabavi ovaj aparat da bi mogli da transplantaciju razvijamo u RS” – rekao je u januaru 2016.godine tadašnji ministar Dragan Bogdanić.
“Mislim dajoš nismo raspilasi tender, radimo na tome i mi ćemo to provesti jer je to dobra stvar za cijeli zdravstveni sistem” – izjavio je početkom maja 2016. godine Bogdanić.
Dobra stvar jeste, posebno za dijalizne pacijente, ali nije realizovana. I ministar Alen Šeranić obećava. Tačnije, najavljuje da bi Srpska uskoro trebalo da nabavi opremu i aparat za tipizaciju tkiva. I njegov prethodnik je često spominjao termin uskoro – a to uskoro traje već nekoliko godina.
“Mi smo stekli sada uslove, što se tiče samog Zavoda za transfuziju koji je svojom reorganizacijom unutar Banjaluke, izmještanjem određenih kapaciteta prema Kliničkom centru. Osposobljen je odgovarajući prostor, a imamo i kadar koji je tu spreman” – rekao je ministar zdravlja Alen Šeranić.
Dijalizni pacijent je mnogo skuplji po budžet od pacijenata kojima je omogućena transplantacija. To najbolje zna Todor Budić koji je 12 godina bio na dijalizi. U njegovom tijelu je bubreg Slobodan Bobe Vidovića koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Roditelji Milan i Smilja Vidović su odlučili da odniraju organe svog sina i na taj način su spasili nekoliko života. Kao što je život Todora Budića. Transpaltacija je urađena u Federaciji.
“Da bi se išlo na transplantaciju mora da bude tipizacija. To se do sada radilo u Beogradu. Problem je dijaliznom pacijentu otići isti dan i vratiti se. Mora imati auto, trebaju pare za trošak i to je bilo vro teško. Dosta ljudi nije ni išlo” -priča za BN TV Todor Budić iz Banjaluke.
Osim aparata za tipizaciju tkiva, RS još nema ni registar pacijenata kojima je potrebna transplantacija organa ili tkiva. Nema ni jedinstvenu listu donora. Nema ni instituciju koja se bavi zavještavanjem organa.
“Unutar Ministarstva smo se reorganizovali. Napravili smo Odsjek za transplantaciju i biomedicinu, što je jedan od neophodnih uslova da bi se na jednom mjestu mogli pratiti i primati podaci, te organizovati sve to. Imamo akcioni plan koji smo razvili” – kaže Šeranić.
Fedralna vlast ima potpisan Protokoll o saradnji na području transplantacijske medicine sa Hrvatskom koja je članica Eurotransplanta, baš kao i Srbija. Riječ je o organizaciji koja ima zajednički spisak davalaca i primalaca i koja obezbeđuje brzu komunikaciju među zemljama članicama prilikom izbora što adekvatnijeg potencijalnog primaoca nekog kadaveričnog organa.
BN TV
