Film je premijerno prikazan u septembru na Međunarodnom filmskom festivalu Toronto, a od 4. decembra biće dostupan u barem 50 virtuelnih američkih bioskopa, kao i širom svijeta na veb-adresi “Filmforuma”.
Ostvarenje podsjeća kako je sve počelo: grad Vuhan od 11 miliona stanovnika, zaključan je 23. januara kako bi se izborio s nemilosrdnim virusom koji “ruši sve pred sobom”.
Taj dokumentarni film o pandemiji sadrži takve realistične scene pandemije i panike, da u potpunost podsjeća na neki horor film: zaraženi lupaju na vrata moleći da budu primljeni u prepune bolnice, zdravstveni radnik pokušava da pruži utjehu starijoj ženi koja umire sama, mladi par je rastavljen od svoje novorođene bebe, a uplakana medicinska sestra vraća mobilne telefone pokojnika neutješnim članovima porodica.
Pacijenti i medicinsko osoblje koji se bore da prežive veoma nemilosrdnu pandemiju čine težište priče filma “76 dana”, koji ima taj naziv, jer je toliko dana ovaj grad, iz koga je krenula da divlja pandemija, bio zaključan.
Filmsko djelo prikazuje situaciju izbliza, odnosno ilustruje četiri bolnice u tom gradu i intimnu dramu tokom dva i po mjeseca.
Dokumentarni film potpisuje Hao Vu, uz pomoć dvojice kineskih kolega, jedan je Veiksi Čen, a drugi je novinar koji krije svoje ime zbog režima u Kini.
Režiser Hao se specijalizvao u karijeri za dokumentarnu formu, što svjedoče i hvaljena djela “People's Republic of Desire” ili “All My Family”, rađeni za moćnu striming platformu Netfliks.
U najnovijem aktuelnom ostvarenju, autorov fokus je na likove iz naroda, pacijentima, koji pokušavaju da prebrode krizu, uz herojske borbe ljekara da spasu živote nepreglednog broja ljudi.
Zanimljivo je da je reditelj sve vrijeme bio u Americi, dok su njegove kolege snimale na terenu, u Vuhanu.
Dok je pratio vijesti o izbijanju virusa, Hao je shvatio da je do polovine februara jako malo video-materijala dostupnog iz samog Vuhana.
“Na kraju sam stupio u kontakt s korediteljima, a njihov materijal je bio nevjerovatan – zaprepastilo me je što su uspjeli tako izbliza da ovjekovječe svu akciju, ljudsku dramu, strah, paniku, ali i strpljenje medicinskih radnika i sve njihove napore da liječe bolesne”, objasnio je Hao.
“Ekipa na terenu je, uz moje sugestije, na dnevnom nivou donosila odluke, jer, situacija na terenu se mijenjala stravičnom brzinom. Dešavalo nam se da neka ličnost, za koju smo mislili da obavezno treba da bude snimljena, već sutradan biva prebačena u drugu bolnicu ili se predomisli i ne želi da stane pred kamere, sve je bilo vrlo haotično”, otkrio je za “LA tajms”.
Reditelj je pričao da su na početku svi iz naroda i medija u Kini bili ljuti na vlast, postavljali su pitanja koliko je vlast znala o koroni, koliko su toga pokušali da zataškaju i zašto je u Vuhanu bila tako teška situacija.
“Ali, kako je virus počeo da se širi u druge zemlje, naročito u SAD, i kada su Amerikanci optužili Kinu da je krila podatke o virusu, svi u toj zemlji bili su šokirani. Danas su se u Kini životi vratili u normalu, bioskopi, restorani, barovi – sve ponovo radi, dok se u ostatku sveta borimo, a kraja nema na vidiku”, priznaje režiser, koji je odrastao u Kini, ali već godinama živi u SAD.
Priznaje i da se do sada susretao s mnogim ljudima koji su mu govorili kako ne žele da gledaju na platnu djelo o virusu kovid-19, ipak, kada su vidjeli film, bili su ili šokirani ili emotivno dotučeni.
“Ovo je dokumentarac ‘iz prve ruke’, sa prve linije fronta, iz situacije koja je dovela do pandemije. Možda će neki ljudi htjeti da pogledaju film tek kada se pandemija okonča, i to bi me učinilo srećnim. Bilo bi mi drago kada za dvije ili deset godina neko pogleda film u pokušaju da razumije šta nam se desilo s virusom korona”, zaključio je Hao Vu.
Nezavisne
