Fudbalski tim sastavljen od uglavnom siromašnih tinejdžera ušao je prije godinu dana u turističku pećinu na sjeveru Tajlanda u pratnji svog trenera.
Izašli su 18 dana kasnije nakon složene operacije spašavanja koju je pratio cijeli svijet.
Većina od dvanaestorice dječaka i danas živi u siromašnom gradu Mae Saiju u koji nekoć nije zalazio niko, a danas vrvi turistima željnih selfieja.
Oni i dalje igraju fudbal, trenira ih isti trener i žive u istim priprostim kućama sa svojim porodicama.
Ne smiju pričati o događaju
Njihovi životi su ipak skrenuli neočekivanim smjerom. Nakon spašavanja su potpisali filmski ugovor s Netflixom, proputovali svijet, a njihova priča je već dobila i književni oblik i nekoliko dokumentarnih filmova.
No o svojoj dramatičnoj pustolovini ne smiju pričati zbog ekskluzivnih ugovora koji im zabranjuju kontakte s novinarima.
Dječaci su krenuli na izlet u pećinu 23. juna 2018., ali su za njima krenule i podzemne vode, posljedica obilnih sezonskih kiša, i poplavile podzemni kompleks.
Strahovalo se da su svi mrtvi dok dvojica britanskih ronilaca nisu 2. jula svladala niz uskih poplavljenih puteva i koridora i pronašla ih žive, zarobljene u povišenoj odaji otprilike četiri kilometra od ulaza.
Nakon dramatične utrke s vremenom zbog straha od novih poplava, svi dječaci spašeni su do 10. jula i postali su svjetske zvijezde.
Njihovi prijatelji iz školskih klupa kažu da ih to nije nimalo promijenilo. Danas igraju fudbal za novi klub Ekkapol, koji je u međuvremenu osnovao njihov trener Ek, kako ga svi zovu.
Dok vodi treninge, Ek se smiješi novinarima u posjeti, ali vezan ugovorom s Netflixom ne smije im ništa reći.
Oni koji ga poznaju kažu da je oduševljen što je konačno ispunio san da vodi sopstvenu školu za fudbal.
“Nakon što se oluja stišala, ovo je za njega novi život”, kaže pomoćni trener Noppadol Kanthavong.
Koliko su dječaci i trener dobili za ekskluzivne ugovore s Netflixom, nije poznato, ali kruže glasine da se radi o 100.000 dolara po osobi.
“Trinaest više nije nesrećan broj”
Slava je sustigla i neke od ronilaca koji su spašavali dječake.
Nakon razmatranja nekoliko opcija na kraju je odlučeno da će dječake i trenera uspavati, obući im punu ronilačku opremu i izvući ih van. Ronioci su ronili tako da su dječake držali pod sobom. Zbog uskih, ali dugih prolaza mogli su ići samo jedan po jedan pa je trener spašen posljednji, tri dana nakon prvog dječaka.
Mnogi od trinaest ronilaca koji su izvlačili dječake i trenera bili su tajlandski ”mornarički tuljani”, a neki i prekaljeni hobisti koji su stigli iz Britanije i Australije kako bi pomogli u akciji. Svi su se našli usred drame kakvoj prije nisu svjedočili.
“Kada sam stigao, mislio sam da je to samoubilačka misija”, rekao je Belgijac Ben Reymenants koji vodi ronilački klub u tajlandskom Phuketu.
Jedina žrtva cijele operacije bio je tajlandski ronilac Saman Gunan koji je ostao bez kiseonika tokom pripremne operacije izvlačenja dječaka. Njegov spomenik danas je nedaleko od ulaza u pećinu.
“Nismo junaci”, rekao je britanski ronilac Vernon Unsworth. “Samo smo odradili posao koji su nas zatražili. Trinaest više nije nesrećan broj.”
Index
