Spenser Tanik više od 25 godina fotografiše naga ljudska tela, ali ne u studiju. On ih skida na ulicama velikih svjetskih gradova, u javnim prostorima, ponekada u svoje projekte uključi i po 6.000 golišavih duša odjednom.
Ogromnu slobodu je dobio i u jako konzervativnim sredinama. Od Moskve do Meksika bilo mu je dozvoljeno da na ulicama skida i fotografiše gomilu ljudi, i to ne u skrivenim dijelovima gradova, već u centralnim bulevarima i na trgovima. Ipak, u Njujorku, gradu koji važi za mjesto gdje se umjetnicima nude beskonačne mogućnosti i koji je otvoren za sve i svašta, policija i vlasti ga proganjaju skoro dvije decenije. To je Taniku nekada možda i bilo zanimljivo jer je sa učesnicima snimanja osmišljavao nevjerovatne igre mačke i miša da bi ostvario svoj cilj, skinuo ih i fotografisao.
Golo ljudsko tijelo ima simbolični kontekst u umjetničkim djelima različitih kultura i istorijskih epoha, od paleolitskih figura Venere preko antropomorfnih crteža, najveće Kurbeove provokacije 19. vijeka do seksualno eksplicitnih fotografija Mejpltorpa. Zato nije slučajno što umjetnik koji je cijeli život posvetio samo golim tijelima postane društvena atrakcija.
Tanikova tijela leže nonšalantno na ulici ili su poređana jedno preko drugog, mogu biti mrtva, možda simbolički predstavljaju žrtve nekog masakra ili se pak radi o nagovještaju ljudi koji ogoljeni dijele isti životi prostor. Postoje i projekti u kojima su sva tijela pažljivo poređana i “aranžirana” i u kojima baš njihova tjelesnost predstavlja odličan kontrast kamenu, cementu i betonu ulice.
Ova golotinja nema veze sa pornografijom, pa čak ni sa seksualnošću. Fokus nije na erotici tijela već na njihovoj estetskoj dimenziji.
Tokom svih godina kontroverznih foto snimanja Tanik je mnogo puta hapšen. Prvi put zbog postavke u Rokfeler centru kada je gradonačelnik Njujorka, Đulijani napravio cijelu akciju spriječavanja i kažnjavanja umjetnika da izvede ono što je naumio.
Višestruka hapšenja su ga dovela čak do Vrhovnog suda. Kakav car! Obrnuo je igru sa advokatom Ronom Kabijem kada je on tužio grad Njujork na osnovu toga što živi od svoje umjetnosti, a grad ga spriječava da obezbijedi sebi egzistenciju. Ne samo da je dobio pravo da nastavi da se bavi svojom umjetnošću, već je napravljen važan pravni presedan.
– Tijela su moje oruđe protiv represivnih vlada i represivnih ljudi, a na neki način ih koristim i za ljepotu, eksploziju života – rekao je Tanik. Na sajtu ovog umjetnika ljudi se prijavljuju za poziranje.
Izvor:: Noizz.rs
