“Dosta sam aktivna i navikla sam da sve postižem. Ali u aprilu sam osjetila iznenadni umor, napade slabosti i pospanost. Naravno, pripisala sam ih proljeću i krštenici. To je bila greška. Nikada ne zanemarujte simptome umora. Došlo je ljeto, odmor sa porodicom. Dolazim sa plaže, žurno utrčavam jer me čeka pripremanje večere za porodicu. Ulazim pod tuš i prvi put tada prelazim rukom preko male kvržice na samom dnu dojke. Pomislim rebro, uvijek sam imala uzražena rebra. Završim s tim i otrčim u kuhinju”, priča Suzana i nastavlja:
“Tek kada sam treći put napipala to “rebro” rodila se sumnja. Prošlo je nekoliko dana na moru, bilo je divno, samo se javljala ta jedna loša pomisao, kratka i brza, i odmah druga, umirujuća, da ću za nekoliko dana biti u Beogradu i otići na pregled. Nikome ništa nisam govorila, nisam željela da ih uznemirim i pokvarim im ljetovanje. Sada se sebi smijem zbog toga, ali to sam ja.
“Kada sam dobila dijagnozu karcinom dojke, bila sam neobično mirna, ni danas to sebi ne umijem da objasnim. Kao da je bilo logično, tako sam to mirno primila, kao da sam upućena kod stomatologa, a ne na Institut za onkologiju sa naznakom “hitno” priča Suzana.
Kada je saznala za dijagnozu, prvo je pomislila na ćerku Teu
“Nikada nisam imala jače osjećanje majčinske brige za Teu ako se meni nešto desi. Moja ćerka, iako u braku i majka dvoje djece, veoma je mlada. Na pamet su mi padala uputstva koja treba da joj dam, pa se predomislim da joj ne bih otežavala. Noći su mi misli bile najgore, a danju, pred njima sam se ponašala kao da idem na operaciju krajnika. Za bolnicu sam se spremala kao da idem na kraći put, pa da nešto ne zaboravim. Nisam pokazivala emocije. Kažu da je to odbrambeni mehanizam. Kasnije su mi Tea i Petar rekli da dugo nisu ni shvatili šta se u stvari događa”, rekla je ona.
“Operisana sam 15 novembra, urađena mi je potedna operacija dojke i limfnog čvora ispod pazuha. Nikada neću zaboraviti trenutak kada mi je poslije buđenja ljekar saopštio da su mi limfni čvorovi čisti, ali da ipak moramo da sačekamo histopatologiju. Njegova prognoza ipak je bila poztiivna. Tih 15 dana čekanja bili su mi najduži u životu”, otkriva Suzana.
(Magazin Novosti)
