Naše lice izražava ko smo mi. Ono je naš prag u čulni svijet, omogućavajući nam da vidimo, njušimo, okusimo, čujemo, osjetimo vjetar… Međutim, šta bi bilo kada ne bismo imali lice? Kejti Stablfild je izgubila svoje sa samo 18 godina. Ovo je potresna priča o traumi, identitetu, predanosti i nevjerovatnim medicinskim čudima.
Tri godine nakon što je u martu 2014. pokušala da se ubije tako što je sebi pucala u bradu, 21-godišnja Kejti Stablfild podvrgnuta je zaht,evnoj operaciji presađivanja.
Bilo je to u maju 2017. Operacija u Klinici u Klivlendu (Ohajo), u kojoj joj je obnovljena struktura lica i koja će joj omogućiti da samostalno žvaće, guta i diše prvi put poslije nesreće, trajala je 31 sat.
– Dobila sam novu šansu u životu – kaže Kejti u dokumentarnom filmu snimljenom za kanal “National Geographic”.
Kejti je 40. osoba na svijetu kojoj je transplantirano lice i treća kojoj je to urađeno u klivlendskoj klinici. Ona je najmlađa u SAD koja je operisana, a presađivanje je trajalo duže nego ikada ranije.
Njena porodica u filmu otkriva da je Kejti bila vesela djevojčica. Odrastala je u Lejklendu, na Floridi, zajedno sa starijom sestrom Olivijom i bratom Robertom.
Kada je imala 16 godina, porodica se preselila u Kentaki, a kasnije u Oksford (Misisipi), gdje se Kejti upisala na fakultet i upoznala mladića, koji će joj postati oslonac u životu i za koga je namjeravala da se uda. U martu 2014. otkrila je da tajno razmjenjuje poruke s drugom djevojkom, a kada je zatražila objašnjenje, raskinuo je vezu.
Duboko uznemirena otišla je kod brata, da bi se poslije izvjesnog vremena zatvorila u kupatilu i pucala sebi u bradu njegovom lovačkom puškom. Robert ju je zatekao na podu, “a njenog lica više nije bilo”.
Kejti je hitno prevezena u bolnicu u Oksfordu sa unutrašnjim povredama glave, a kasnije u Memfis (Tenesi), gdje joj je stanje stabilizovano.
Tokom naredne dvije nedjelje otvorili su joj lobanju da bi zaustavili krvarenje u mozgu i uzeli kožu s drugih dijelova tijela da bi zatvorili otvorene rane na licu.
Međutim, rane nisu zarastale, pa su ljekari preporučili Kliniku u Klivlendu, koja je vodeća u liječenju intrakranijalnih povreda.
Tamo su joj predložili presađivanje lica.
Prije presađivanja trebalo je obaviti još nekoliko operacija. U Ohaju su joj obnovili koštanu strukturu lica, uključujući i nos i vilicu. Od maja 2014. bezbroj puta je operisana, da bi joj krajem 2015. rekli da joj je stanje stabilno. Sada je bila spremna za presađivanje, a u maju 2017. pojavio se davalac – Adrija Šnajder, koja je preminula od predoziranja drogom u 31. godini života.
Operaciju u kojoj su joj presađeni koža, nervi, krvni sudovi i kosti davaoca izvelo je 11 hirurga, uz pomoć tehnika virtuelne stvarnosti.
Prije operacije hirurški tim joj je napravio donju vilicu na 3D šampaču, a kao model im je poslužio snimak vilice Kejtine starije sestre.
Iz bolnice je otpuštena prvog avgusta 2017. i sada je na terapiji imunosupresantima. Uči da hoda, da govori i čita Brajevo pismo i nada se da će moći da nastavi studije preko interneta.
Želi da postane psiholog kako bi pomagala osobama koje su, poput nje, pokušale da se ubiju.
