Pogrbljen iznad obimne knjige, Džordž Zarour služi se lupom kako bi pročitao i preveo natpis na aramejskom – biblijskim jezikom Isusa Hrista koji nestaje iz svakodnevne upotrebe u njegovom selu.
Taj 62-godišnjak jedan je od posljednjih stručnjaka za drevni jezik, koji je u sirijskom selu Maluli, jednom od najstarijih hršćanskih naselja na svijetu, preživio devet hiljada godina.
Aramejski se tom planinskom selu nekada naveliko koristio, ali danas ga još govori svega nekoliko ljudi.
“Aramejski je u opasnosti. Ako se ovako nastavi, nestaće za pet do deset godina”, kaže Zarour, koji skuplja knjige i enciklopedije na aramejskom i dane provodi prevodeći drevni semitski jezik koji je bio u širokoj upotrebi na Bliskom istoku u počecima hršćanskog doba, a korijeni su mu iz 10. vijeka prije Hrista.
“Danas 80 odsto mještana ne govori aramejski, a preostalih 20 odsto stariji su od 60 godina”, rekao je.
Uklesana u stijenu, prepuna crkava, samostana i manastira, Malula je simbol hršćanske prisutnosti u području Damaska.
Hodočasnici iz cijelog svijeta nekad su dolazili u selo da vide drevna vjerska zdanja i čuju aramejski na ulicama.
Sirijski građanski rat promijenio je sve.
Džihadisti su osvojili selo 2013. godine, što je većinu Hrišćana prisililo da ga napuste. Režimske snage vratile su kontrolu nad Malulom sljedeće godine, ali dvije trećine izbeglih još se nije vratilo.
ZADNJI LJUDI NA SVIJETU
Mnogi od mještana utočište su pronašli u 55 kilometara udaljenom Damasku i oko njega. Dio njih je otišao u inostranstvo.
“Ratna generacija rađa se izvan Malule, u Damasku ili drugde i prvo nauče arapski”, kaže Zarour.
On je autor tridesetak knjiga na aramejskom i dobro je poznat u sirijskim akademskim krugovima.
Godine 2006. osnovao je centar za aramejski u Maluli, ali je ustanova zatvorena nakon početka rata.
Načelnik sela, 80-godišnji Elias Thaalab kaže da se u Maluli ponose svojim sumeštaninom.
“Mislim da je Džordž Zarour jedini stručnjak za aramejski u Siriji. Ima mladih učitelja koji pokušavaju da nauče jezik, ali on je jedini koji ga poznaje u dubinu”.
Thaalab naglašava kako je očuvanje aramejskog važnije od svega.
“Više od 2.000 godina čuvamo jezik Isusa u svojim srcima. Mi smo među zadnjim ljudima na svetu koji ga znaju”.
Ali od 6.000 ljudi koliko ih je živjelo u selu prije rata, samo ih se 2000 vratilo.
Malula, što na aramejskom znači “ulaz”, najpoznatije je od tri sela oko Damaska u kojima se jezik još koristi.
Nekoliko dijalekata i derivata aramejskog govori se na sjeveroistoku Sirije, u dijelovima Turske i na sjeveru Iraka, kaže lingvista Žan-Baptist Jon, stručnjak za drevne jezike.
S OCA NA SINA
Osnovnoškolaca je u selu sve manje. U prvi razred ih je ove godine krenulo svega trideset.
U učionici ružičastih zidova, prvačići sjede za drvenim klupama i recitiraju pjesme na aramejskom.
Budno ih nadgleda učiteljica Antoaneta Mokh. “Aramejski se u Maluli generacijama prenosio s oca na sina. To je jezik doma. Ali ova su djeca rođena u izbjeglištvu”, kaže.
Ona ima 64 godine i učiteljica je cijelog radnog vijeka. “Ali ne mogu u penziju jer nema ko da me zamijeni”, naglašava.
National Geographic
