16. Juna 2019.

PONUDA IZRAELA I SAD RUSIJI DA SE DOGOVORE OKO SIRIJE I IRANA

Big Portal

Piše: Zoran Milošević

Izrael i SAD nameravaju da Rusiji predlože nov „dil“ na Bliskom istoku, piše arapska štampa. „Na stolu“ su različite opcije, a sve sa ciljem da se iz Sirije udalji Iran. Za „uslugu“ udaljavanja Irana iz Sirije Vašington bi nagradio Siriju ukidanjem sankcija

List „Aš Šark el Ausat“ piše da će se u Jerusalimu sastati diplomate tri države u potrazi za rešenjem. Interesantno je da pomenuti list izlazi u Londonu, a izdaju ga državljani Saudijske Arabije. Drugim rečima, za dogovor oko Irana ima više zainteresovanih, iako neće formalno biti prisutni na pregovorima. Pisanje lista je opravdano jer se iz kancelarije Saveta bezbednosti Ruske Federacije o tome već govorilo. Sekretar SB Nikolaj Petrušev, savetnik predsednika SAD za nacionalnu bezbednost Džon Bolton i predsednik Saveta nacionalne bezbednosti Izraela Meir Ben Šabat treba da se krajem juna sastanku u Jerusalimu „i razmotre pitanja regionalne bezbednosti“.
Zapadni mediji ovaj trojni sastanak ocenjuju kao „neverovatan“, jer Rusiju, koja se na Zapadu progoni i sankcioniše, sada stimulišu da „obuzda rastući uticaj Irana na Bliskom istoku“. Događaj je neverovatan u kontekstu zapadne politike. No inicijativa dolazi od Izraela, što znači da je Tel Avivu „dogorelo do nokata“, jer priznavanje Asada dosadašnju politiku Izraela i Zapada na Bliskom istoku dovodi do ivice kraha. Istovremeno, deo ruskih medija budući trojni sastanak, koji je zvanično najavila i Bela kuća 29. maja, smatra senzacijom. Naravno, u ovim pregovorima ništa nije jednostavno, a ni lako.

NEREALAN ZAHTEV Ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov, reagujući na zvaničnu izjavu Bele kuće o neophodnosti prestanka bilo kakvog uticaja Irana ne samo u Siriji nego i u regionu ocenio ju je „nerealističnom“.
U Komitetu Državne dume za međunarodne odnose skeptički su ocenili predlog o novom „dilu“, jer Rusija „ne može da ograniči uticaj Irana“. „Iran je samostalna država, a uticati možemo samo uz pomoć poštovanja i poverenja naše države. Mi možemo biti samo garant dogovora“, rekao je listu „Vzgljad“ zamenik predsednik Komiteta za međunarodne odnose Aleksej Čepa. Govoriti o bilo kakvom „dilu“ o sudbini suverene države – Sirije je nekorektno. „Na takav posao mi ne pristajemo, moguć je samo određen dogovor“ – međunarodni dogovor u kome bi učestvovale sve zainteresovane strane, uključujući Izrael. Dakle, treba uvažiti i interese drugih država, a ne samo SAD (s kojima je teško nešto dogovoriti, dok Trampove međunarodne ugovore Kongres po pravilu odbija da ratifikuje). Pomenuto razmišljanje Čepe najviše zabrinjava Izrael, a zašto mu ne odgovara celovito rešenje, objasnio je član komiteta Saveta Federacije za međunarodne odnose Oleg Morozov – Moskva je spremna da razmotri pitanje vojnog prisustva drugih država na teritoriji Sirije, ali samo u kontekstu rešavanja svih pitanja vezanih za ovu državu, a ne rešavanja pitanja bezbednosti Izraela, dodavši da predmet razgovora ne može biti ni legalno i zakonito izabrani predsednik Sirije.
Bivši ambasador Izraela u Rusiji Cvi Magen smatra da će na sastanku u Jerusalimu biti prisutni eksperti za nacionalnu bezbednost, a najvažnija tema biće Iran i iransko prisustvo u Siriji. Sastanak bi trebalo da bude pokazatelj uspostavljanja dijaloga između Moskve i Vašingtona, a „cena dijaloga“ će biti ruska pozicija po iranskom pitanju, dodao je Magen.
Bivši rukovodilac izraelske službe „Nativ“ i politikolog Jakov Kedmi, u izjavi za ruski portal „Pravda“, kaže da će sastanak u Jerusalimu biti samo radni, ali ipak važan u smislu razmene informacija i pogleda na problem, tj. „na stolu će se naći različite ponude“.
Zasad je jasno da se Izrael plaši pokušaja Irana da uspostavi stalnu vojnu bazu u Siriji, kao i prebacivanja municije, opreme i oružja u Liban antiizraelskom Hezbolahu. Iran trenutno ima u Siriji oko 100.000 vojnika, a među njima su i pripadnici Korpusa straže islamske revolucije, koji su se pokazali izuzetno obučenim i motivisanim za rat protiv terorizma. Iranska vojska u Siriji je značajno, ne samo psihološki ojačala, i palestinski pokret i Liban, što ne odgovora Izraelu. Drugim rečima, jasno je da se Izrael politikom u Siriji doveo u nepovoljan geopolitički položaj, te da ga samo nuklearno oružje i savezništvo sa SAD štiti od propasti.
Glavna je intriga šta novo mogu da predlože Donald Tramp i Benjamin Netanijahu Rusiji i Siriji?
Kako se saznaje iz diplomatskih izvora u Vašingtonu, Rusiji će biti predloženo sledeće: Moskva će ograničiti uticaj Irana u Siriji, a zauzvrat će Siriji biti ukinute sankcije, dok će predsedniku Asadu biti priznat legitimitet. Međutim, ostaje tajna šta dobija Moskva sem obaveze da „ograniči uticaj Irana“. U zapadnim medijima pojavile su se informacije da je Netanijahu tokom posete Vašingtonu i Moskvi dvojici predsednika predao „neki projekat“, koji predviđa udaljavanje iranske armije i snaga bezbednosti iz Sirije. Međutim, ima i mišljenja da „paket“ sadrži i određenu kompenzaciju Rusiji u vidu prestanka podrške od strane SAD neprijateljima Rusije na Kavkazu i uopšte postsovjetskom prostoru (osim Ukrajine).
U diplomatskim krugovima se slažu da je napredak čim se predlažu konkretne stvari: na primer, mi ukidamo sankcije Damasku, a vi „ograničite uticaj Irana“. Istina, za ovako nešto Izrael u pregovore ulazi s tvrdnjom da se ne bori protiv ruskog prisustva u Siriji već iranskog, što znači da Rusija treba da preuzme posredničku ulogu, samim tim i odgovornost za (ne)uspeh pregovora.
Analitičari, međutim, upozoravaju da nije sve tako jednostavno, te da za „dil“ nije izabran najbolji momenat. Izrael već neko vreme nanosi udare po teritoriji Sirije, pri čemu ima i civilnih žrtava. Istovremeno SAD su informisale Rusiju o podršci izraelskim napadima u Siriji. Za pregovore je potrebno da nema rata. Analitičari upozoravaju i da Vašington za „dil“ s Rusima na Bliskom istoku ima posebne geopolitičke razloge. Naime, ukoliko Rusija uđe u „dil“, Vašington bi zabio klin u jaku opoziciju SAD koju čine Rusija, Kina, Iran i Severna Koreja. Ukoliko se „udari po Iranu“, to je suštinski i udarac i po ostalima, te je pitanje da li je Moskva spremna na ovu žrtvu.

ADVOKAT IRANA Međutim, treba znati da i Teheran može biti zainteresovan za rusko posredništvo, jer shvata da nije prihvatljiv za razgovor za mnoge aktere bliskoistočne politike. Teorijski Iran može poći na ustupke. Islamska Republika je već stavila do znanja da njeno vojno prisustvo u Siriji nije cilj sam po sebi. U iranskom Ministarstvu spoljnih poslova su saopštili da je Teheran spreman da smanji vojno prisustvo ili čak da se u potpunosti povuče „ukoliko se situacija stabilizuje, a borba sa terorizmom bude dovršena“. Slične izjave su dali i ajatolah Ali Hamnej i predsednik Irana Hasan Rohani, rekavši da Iran u Siriji ima ekonomske interese, a ne vojne. To je dakle diplomatska podrška „dilu“ Tel Aviva, Vašingtona i Moskve.
Što se tiče Irana, redakcija ruskog portala tehnowar.ru smatra da Iranci zauzimaju samo „aktivnu odbranu“. Bave se zonom bezbednosti u svojoj sferi uticaja (Sirija i Irak), a takođe uzvraćaju Saudijskoj Arabiji preko svojih partnera Husita u Jemenu, a Izraelu preko Hamasa. Pri tome, Iran je spreman na kompromis. Već je to dokazao odustajanjem od nuklearnog oružja, a i odustao je od uništenja Izraela (istina zbog njegovog nuklearnog oružja). Jasno je i da države u pregovore ulaze s različitim „kapitalom“. Portalu tehnowar.ru, na primer, smeta pozicija Tel Aviva (selektivnost i odsustvo želje za istinskim rešavanjem celokupnog bliskoistočnog problema; egoistički sve svodi na pitanje vlastite bezbednosti), pri čemu je i izazvao postojeći haos na Bliskom istoku. Smeta i to što premijer Izraela Netanijahu optužuje Iran „da je zajedno sa svojim satelitima postao najveća pretnja stabilnosti i bezbednosti regiona“, iako brojni centri (Peking, Moskva…) smatraju da Iran nije najveća opasnost već SAD i Izrael. Vašington je po nagovoru Tel Aviva, između ostalog, jednostrano napustio dogovor o nuklearnom oružju sa Teheranom, a sve vreme prete Iranu ratom. Ništa manje problematičnu politiku vodi i Saudijska Arabija, koja takođe podstiče SAD na rat sa Iranom.


Ima li šanse da Moskva promeni poziciju?


Za one koji tvrde da šanse ima, kao argumente navode da je već došlo do promene pozicije, a najvažniji dokaz je odbijanje Moskve da proda Irancima protivraketni sistem S-400. Drugo, kako smo već napomenuli, za „obuzdavanje Irana u Siriji, Amerikanci obećavaju Rusiji da će prestati da joj prave probleme na postsovjetskom prostoru, koji je Moskvi važniji od Bliskog istoka. Sledeće, Moskva je odlučila da ne ulazi u američko-iranski konflikt jer on preti da preraste u veliki rat koji nije ruski interes. Sledeći argument je pravno-političke prirode – Iran nije ruski saveznik (ima status partnera) i Moskva nema obavezu da štiti Iran, kao na primer Abhaziju ili Belorusiju, što znači da Rusija nije preuzela nikakvu pravnu, a ni moralnu obavezu. Iranci, na drugoj strani, nisu ništa učinili da pridobiju Moskvu. Naprotiv, razljutili su je. Moskva se, kao što je poznato, dosta angažovala da se Iranu ukinu sankcije (zbog nuklearnog programa), a kada je to postigla, Teheran je zaključio ugovore teške više milijardi evra sa evropskim kompanijama zaobišavši ruske, što je Kremlj doživeo kao verolomstvo.
Na drugoj strani, Rusija nije zadovoljna samo pobedom nad Islamskom državom, već želi da obnovi teritorijalnu celovitost Sirije. Dividende od ovoga su daleko veće nego one stečene vojnom pobedom. Ukoliko se Sirija u potpunosti stabilizuje, obnova zemlje biće poverena Rusiji i Kini, kako je to više puta iz Damaska poručeno. Međutim, celovitost Sirije nije moguće obnoviti bez saradnje s Iranom.
Pregovori o Bliskom istoku, tačnije udaljavanju Irana iz Sirije, nisu nimalo lak ni jednostavan zadatak. Treba znati da Iran u Rusiji ima brojne prijatelje koji uveliko pišu i govore da bi eventualna „prodaja“ Irana Izraelu od strane Rusije bila greška i neverovatna „politička naivnost“, jer je istorija pokazala da su ustupci Zapadu i Izraelu besmisleni, posebno SAD, budući da Kongres može da blokira Trampove dogovore posebno što se tiče rešenja za postsovjetsko prostranstvo. Tako Rusija ne bi ništa dobila, a doživela bi blam, koji bi doveo do pada ugleda ruske diplomatije a i same zemlje u svetu.
Reakcije u Rusiji na predlog „dila“ su, dakle, zaista različite, a kreću se od prihvatanja, uzdržanosti do optužbi Kremlja za izdaju Irana. U jednom takvom članku pod naslovom „Zašto Rusija izdaje Iran“, objavljenom na pominjanom portalu tehnowar.ru (bliskom bivšim vojnicima ruske armije), svaki dogovor Rusije s Izraelom i SAD u Teheranu smatraju „dogovorom iza leđa Irana“.
U svakom slučaju nijednom akteru u „dilu“ neće biti lako. Trebaće mnogo mudrosti, strpljenja i pre svega želje da se nađe koliko-toliko pravedno rešenje, koje će zadovoljiti sve strane.

Piše: Zoran Milošević za pecat.co.rs

Podijeli vijest na:

Pretplata
Obavijesti o
guest

0 Komentara
Inline Feedbacks
Pregledaj sve komentare