Foto: Profimedia
Kada bi neko sa strane gledao kako preživljavamo sa tih prosječnih 200-300 evra od mjeseca do mjeseca, pomislio bi da su skoro svi građani ove zemlje Koperfildovi rođaci. Svaki mjesec novi trik – uštekaj u ovoj kupovini namirnica, kupi skrnav private label sir, ne moraš baš poslije godinu dana da kupuješ nove patike za trening, preskoči sljedeći izlazak, jer dok trošenje novca na potrebe koje se u normalnom svijetu smatraju bazičnim, kod nas predstavljaju luksuz.
Da nije sve tako crno i da se humorom borimo protiv bede, što materijalne što duhovne, svjedoče i komentari na Facebook objavi grupe “Delfi kutak” i njihov upit da se naslovom neke knjige opiše sopstvena plata. Svi odgovori su nas nasmijali i na pravi način opisali platežnu moć stanovnika ove zemlje.
Naslovi koji su se našli među odgovorima, variraju i stilski i epohalno. Izdvajamo najoriginalnije, počev od književnih, da ne kažemo finansijskih, klasika: “Prohujalo s vihorom”, “Jadi mladog Vertera”, “Čekajući Godoa”, “Jadnici”, “Sanjarije samotnog šetača”, “Rat i mir”, “Utopija”. A ja dodajem – na listi su se mogli naći i naslovi distopijskih romana, legiiiit. Na listi odgovora našlo se i staroindijsko djelo “Kamasutra”. Eksplicitno i uporedivo.
Komentatori ovdje nisu stali sa svojim kreativnim odgovorima. Došlo se i do savremene, popularne književnosti – “Igre gladi”, “Prava propast”, “Pedeset nijansi: mračnije”.
Na listi odgovora ubrajali su se i naslovi romana domaćih i regionalnih autora, između ostalih – Borislava Pekića, Vedrane Rudan, Danila Kiša. Sa čim se borimo lijepo opisuje odgovor: “Primjeri čojstva i junaštva”, ali i to koliko smo bijesni (generalno što živimo tu gdje živimo) “Zašto psujem”. “Daleko je sunce”, i plate, ovaaaj “Godine koje su pojeli skakavci” – predstavljaju romane koji su naš realan plakyyy.
Tužno je kakvu realnost živimo, ali eto, bar nam ostaje da joj se smijemo.
Izvor: Noizz.rs