Dva puta sedmično, slika grada, u jutarnjim satima, već danima ista. Najstariji sugrađani strpljivo čekaju u redovima, da podignu penziju, plate račune, obave kupovinu. Za sve što su planirali, tri sata slobodnog kretanja je za njih premalo, jer na svakoj adresi čekaju najmanje po sat vremena.
“Naporno jeste ali šta možemo, moramo da izdržimo ove probleme naše”, kaže jedna starija sugrađanka.
“Imamo ovo od sedam do deset izlazak, a oni od osam rade. Ja sam došao u sedam, ali ništa ne radi, pa se morao vratiti kući, sva sreća pa živim blizu”, ispričao nam je jedan od penzionera u Bijeljini. On tvrdi da bi se radno vrijeme trebalo uskladiti sa dozvoljenom satnicom za slobodno kretanje koju imaju penzioneri utorkom i petkom.
Za pojedine trebalo bi da naši penzioneri mogu svaki dan slobodno da se kreću.
“Moramo izdržati, ako se ne budemo svi držali zakona, mi ćemo propasti, ionako nam je jadno i žalosno, jer kakva nam je vlast, tako i živimo”, poručuje starija sugražanka koja je strpljivo čekala u redu pred bankom.
Iako su godine narušile zdravlje, penzioneri ne dopuštaju da dokolica naruši njihov dnevni ritam. Prema njihovom mišljenju, najvažnije je da su ruke uposlene, a glava što manje opterećena brigama.
“Ja sebi nađem zanimaciju, radim vječito nešto rukama, dok televizija po cijeli dan radi”, ističe jedna starija gospođa koju zatičemo kako čeka da obavi šalterske usluge.
Penzionerske dane najstariji semberci provode mahom u izolaciji, svijesni da pripadaju najrizičnoj grupi… Nikada nisu bili zahtijevni, ali kako kažu, nedostaju im oni mali rituali svakodnevnice.
Ipak optimistični su, njihovo iskustvo nam govori, da sve prođe u životu, pa će i epidemija virusa korona imati svoj kraj.
BN TV
