Patrijarh u dopisu Gojkovićevoj ukazuje da je Srpska pravoslavna crkva najveći pojedinačni vlasnik duhovnog, pokretnog i nepokretnog kulturnog nasljeđa u Srbiji, ali da nažalost nije bila uključena u proces izrade veoma važnog Zakona o kulturnom nasljeđu, koji zadire i u njeno unutrašnje funkcionisanje.
Srpski patrijarh je ukazao na manjkavost određenih članova Nacrta zakona, te naveo da se u šest članova pominje Autonomna pokrajina Vojvodina, a ni u jednom članu Autonomna pokrajina Kosovo i Metohija, gdje je kulturno nasljeđe najugroženije i, gotovo svakodnevno, izloženo napadima i devastiranju.
Njegova svetost je, s tim u vezi, ukazao na mogućnost nedobronamjernih zaključaka da je izostavljanjem južne srpske pokrajine iz teksta ovog krovnog zakona, ova pokrajina isključena iz sistema državne brige, što nije slučaj i može da umanji značaj ogromnih napora koje država čini u zaštiti srpskog kulturnog nasljeđa na Kosovu i Metohiji.
Patrijarh je ukazao i na činjenicu da je članom 102 nacrta ovog zakona, de fakto ukinuto pravo SPC da kulturno nasljeđe, čiji je vlasnik, koristi za sopstvenu misiju, za koju su ta kulturna dobra vijekovima i stvarana, objavljeno je na sajtu SPC.
U ovom saopštenju je napomenuto da su pravni stručnjaci ukazali srpskom patrijarhu da bi striktnom primjenom ovog člana, Crkva od vlasnika bila svedena na korisnika, kojoj bi poslije osam vijekova bila uskraćena osnovna vlasnička prava, koja su svetinja u svim demokratski uređenim društvima i državama.
Izmjenama i dopunama predloženog nacrta, zakon neće biti u suprotnosti sa Zakonom o crkvama i vjerskim zajednicama, što je, kako se dodaje, sada nesumnjivo slučaj.
Patrijarh Porfirije smatra da usvajanje ovakvog zakona ne bi doprinijelo zajedničkoj dvodecenijskoj intenzivnoj borbi SPC i države da svoje kulturno nasljeđe na prostoru Kosova i Metohije sačuvaju u svom okrilju, kao i u ustavnom i sistemu zaštite kulturnih dobara Srbije.
